Kad bi Dorica Nikolić (HSLS) čitala što piše na ulazu u “Dubrovačku Republiku”, ulazeći u Hrvatski sabor i Zagrebačku skupštinu ostavila bi svoje privatne interese iza javnih. Stari Rim nije propao zbog slabog sustava nego zbog korupcije kojim je sustav Rimskog prava razoren iznutra. Tako će biti i s Hrvatskom ako će naša Republika donijeti samo etički kodeks za nositelje javnih dužnosti (kao što predlaže Dorica Nikolić), a ne Antikorupcijski zakon sa taksativno navedenim visokim novčanim i višegodišnjim zatvorskim kaznama za primatelje i davatelje “darova”.

Zvjezdani trenuci socijal-liberalke počeli su još 1996. kada je protiv volje zagrebačkih birača sa “Cezarom” i Zdravkom Tomcem ušla u trijumvirat da bi spriječila “oporbenu situaciju” pred nosom Franje Tuđmana. Njen izborni slogan “Proljetno čišćenje” značio je u biti čišćenje oporbe od neposlušnih poput Paraginih pravaša. Uz sekundante Čačića i Manolića te dosekundante Bukovića, Šporera i trojanskog konja Antu Đapića preokrenula je izbore u Zagrebu u korist Tuđmana koji se tada bio ljut vratio iz washingtonske bolnice.

Iz Republike Hrvatske i Ministarstva gospodarstva bježeći tajnik Josip Kardum (zbog neposjedovanja prave diplome) hvali Budišinog poslovođu Doricu kao “najvećeg promotora progresivnih pogleda i mladih ljudi u hrvatskoj politici”. To je signal da su korupcija i nepotizam u Hrvatskoj progresivni razmjeru kumova, stričeva i nečaka, ljubavnica, bivših i sadašnjih supruga i “komšija” po ministarstvima, sudovima i javnim poduzećima.

Otpor Budišinih liberala raskrinkavanju korupcije i nepotizma ima svoju povijest u partnerskom odnosu Budiše s Tuđmanom i njihovih rasadnika lopovluka zvanih imenima mnogih dužnosnika njihovih partija. Politika kao business - to su “hadezeovske promjene” koje je Budiša unio u koaliciju s Račanom. Nije onda ni čudno da na valu korupcije jedan Đapić živi kao bubreg u loju.