BORAVAK ISTRAŽITELJA MEĐUNARODNOG SUDA NA ŠIBENSKOM PODRUČJU PROTEKAO U POTPUNOJ INFORMATIVNOJ BLOKADI

Trodnevni boravak haaških istražitelja na području Šibensko-kninske županije protekao je u znaku potpune blokade informacija. Medijima je, u uvjetima apsolutne tajnosti "misije" istražitelja, ostalo jedino da spekuliraju i o razlozima njihova dolaska i o događajima i osobama koje su bile u središtu njihove pozornosti i eventualnih istražnih radnji.

Pouzdano je da su se haaški istražitelji susreli s načelnikom PU šibensko-kninske Goranom Paukom, koji, međutim, nije o toj temi s novinarima bio spreman razgovarati te ih je uputio na Vladin Ured za suradnju s Međunarodnim haaškim sudom. Istodobno se spekuliralo da su eventualni sugovornici suradnicima Carle del Ponte u Šibeniku bili i bivši zapovjednici policijskih postaja na oslobođenom području (bivši sektor Jug), prije svega Drniša, Knina i Gračaca, no oni sami odbili su tu informaciju na bilo koji način komentirati.

Iako Hrvatski helsinški odbor nije uključen u istražne radnje koje trenutačno djelatnici Međunarodnog suda provode na području bivšeg južnog sektora, a niti su o njihovu dolasku informirani, kako nam je potvrdila i Olga Šimić, voditeljica Koordinacijskog centra Knin, moguće je da je svojevrstan trag istražiteljima koji u svojoj istrazi slijede, Izvješće HHO-a "Vojna operacija Olija i poslije", iz travnja 1999. godine. U spomenutom izvješću HHO navodi da je u UN-ovu sektoru Jug tijekom Oluje i u sljedećih sto dana, HV (odnosno naoružane i uniformirane osobe) smaknuo najmanje 410 civila. Grupna smaknuća, stoji u izvješću, počinjena su u Radljevcu, Uzdolju, Gruborima, Gošiću, Varivodama, Korenici ... Zapaljeno je ili minirano, navodi se, najmanje 22 tisuće kuća, a ostale su opljačkane i teško devastirane.

Koordinatori vojne operacije Oluja u Glavnom stožeru HV-a bili su general bojnici Vinko Vrbanac i Pavao Miljavac, izvođenjem operacija u sektoru Sjever zapovijedao je general pukovnik Petar Stipetić, a u sektoru Jug general pukovnik Ante Gotovina. General pukovnik Mladen Markač osobno je vodio operacije specijalne policije u zoni Donjeg Lapca, a zapovjednici operativnih pravaca u južnom sektoru bili su general bojnik Mirko Norac i stožerni brigadiri Damir Krstičević i Ivan Korade. Svojevrstan vojni gubernator Knina bio je general pukovnik Ivan Čermak.

Prema izvješću HHO-a, koje se temelji na iskazima svjedoka (građana srpske nacionalnosti), egzodus civilnog stanovništva s ovog područja bio je organiziran nekoliko dana prije Oluje, a naredbu (letak) za povlačenje iz svojih kuća izdao je komandant Glavnog štaba "Srpske vojske Krajine", general pukovnik Mile Mrkšić. U naredbi je stalo da se povlači cjelokupno civilno stanovništvo "iz rejona borbenih dejstava smerom Benkovac—Žegar—Srb, te drugim pravcem Knin—Plavno—Lička Kaldrma". HHO barata podatkom da je u samo četiri dana de facto nestala RSK od čijih je granata četiri godine strahovala cijela Hrvatska, a najmanje 180 tisuća Srba izbjeglo je u Republiku Srpsku, SRJ i druge države. Prije rata na području UN-ova sektora Jug živjelo je, prema ovom izvješću, oko 108 tisuća građana srpske nacionalnosti.

HHO navodi i imena 410 poginulih i ubijenih civila do kraja 1995. godine u južnom sektoru te podatke o ubojstvu 24 civila od početka 1996. do veljače 1999. godine.

Od prvoga dana dolaska haaških istražitelja na šibensko-kninsko područje apostrofira se slučaj masovnog pokapanja ubijenih na kninskom groblju nakon Oluje (i to navodno u više slojeva, mahom s oznakama NN) kao poseban predmet istrage Haaga. No, HHO u svojem opsežnom dokumentu navodi da su masovna pokapanja obavljena na gradskim grobljima ne samo Knina nego i Gračaca, Zadra, Šibenika, Korenice, Donjeg Lapca, Vodoteča, Zvjerinca ... "Strojno su iskopavane više metara duge, dva metra široke i neutvrđene dubine, rake u koje su polagani mrtvi vojnici i civili zajedno. Takve tvrdnje general Čermak je 19. kolovoza 1995. godine javno osporio te ustvrdio da su sve osobe pojedinačno pokopane u skladu s međunarodnim konvencijama te da ih namjerno nisu zajedno pokapali kako bi se "izbjegle ovakve laži". Prema nekim neslužbenim informacijama, navodno je i prilikom posjeta Kninu, samo nekoliko dana nakon Oluje, i pokojni šibenski biskup Srećko Badurina uspio nekako prići pokraj stražara na kninskom groblju i vidjeti gomilu leševa. Tvrdi se da je prizorom bio šokiran, zbog čega je odmah prosvjedovao navodno i kod generala Čermaka.

Neposredno nakon Oluje pristup grobljima, navodno, nikome nije dopušten. Osiguravala ih je civilna policija. Izvješće HHO-a ocjenjuje da se na kninskom groblju zasigurno nalazi i najveća tajna masovna grobnica, te da broj pokopanih nije istovjetan s brojem nadgrobnih križeva. Civilna policija UN-a uspjela je pregledati groblje 16. kolovoza 1995. godine i na groblju je bilo postavljeno 96 križeva (samo dan prije navodno ih je bilo 56). General Čermak je, navodi se u Izvješću, tvrdio da su na groblju pokopana 84 vojnika od kojih su njih 74 bili pripadnici Armije bosanskih Srba, poginuli u kontranapadu, te dva civila koja su navodno umrla u kninskoj bolnici. No, 23. kolovoza iste godine na groblju su bila čak 144 križa (od kojih je samo 46 bilo s imenom) ili 48 više nego tjedan dana prije.

HOO na posljetku donosi i podatak po kojemu je na kninskom groblju evidentirano ukupno 318 grobova, pri čemu se na žrtve Oluje, navodno, odnosi njih 256. Slično je bilo i s gračačkim grobljem gdje je početkom listopada utvrđeno da od 123 humke samo na 19 stoji i ime, te s grobljima u Lapcu, Korenici itd.