vladimir Šeks, predsjednik Kluba zastupnika oporbenog HDZ-a, grubo je obmanuo hrvatsku javnost kad je u prošlotjednoj emisiji Nedjeljom u 2, na Prvom programu Hrvatske televizije ustvrdio kako je svoj stan u Osijeku "dao pod račun" za stan u Zagrebu. Tako je saga o Šeksovim stambenim transakcijama dobila novu epizodu, koja je započela sad već davne 1993. godine.

U to vrijeme Šeks je bio potpredsjednik hrvatske vlade, pa je vicepremijeru, na odgovarajući način, valjalo riješiti stambeno pitanje. Obitelj Šeks imala je etažni stan na sedmom katu zgrade u osječkom naselju Sjenjak, na kućnom broju 10, veličine oko 85 četvornih metara. No stanovi su se tih ratnih godina u Osijeku prodavali vrlo teško i svatko tko bi za četvorni metar dobio 600 DEM, mogao bi reći da je napravio odličan posao. Za prodaju svog (kako tvrdi, četverosobnog stana) Šeks je u to vrijeme mogao dobiti 50-ak tisuća maraka, iznos s kojim u Zagrebu ne bi mogao kupiti ni dvorišnu garsonijeru na periferiji.

“Ne sjećam se točno o kojem je iznosu bila riječ, ali mogu reći da je cijena ponuđena Šeksu bila više nego fer", rekao je za Feral jedan bivši visokopozicionirani djelatnik Slavonske banke. "No ta je operacija izvedena spretno i pametno i Slavonska banka nije izravno isplatila novac Šeksovima. Ali Šeksov osječki stan na Sjenjaku 10 jedno je vrijeme bio uveden u poslovne knjige banke. Poslije ga je otkupio neki službenik Slavonske banke i tako je priča oko toga završena. Ni aktualna uprava Slavonske banke nije se željela izjasniti o načinu na koji je ta banka bila povezana s prodajom Šeksova stana. Feralov upit o toj konspirativnoj operaciji tri je dana stajao u Slavonskoj banci, a da nikakav konkretan odgovor nije stigao.

Feral je iz drugih izvora saznao da je obitelj Šeks svoj osječki stan uspjela prodati za 95.000 DEM, što je za to vrijeme, doista bila "fer" cijena. Dakle, Šeks svoj stan nije "dao pod račun" da bi dobio stan u Zagrebu, kako je to tvrdio u emisiji Nedjeljom u 2, nego ga je stavio u hrvatsku lisnicu, pa potom u svoj hrvatski džep. I ne samo to - zahvaljujući poslovima koje je Slavonska banka imala s osječkom tvrtkom Garcos, plaćena je i Šeksova selidba iz Osijeka u Zagreb. Tadašnji potpredsjednik hrvatske vlade nije dakle platio čak ni troškove svojega preseljenja: Slavonska banka - poslije sanirana novcem poreznih obveznika - stavila je prebacivanje Šeksova namještaja i kućanskih aparata u Zagreb "pod račun" nekih drugih poslova koje je imala s Garcosom. Šeksu je očito bio problem platiti taj trošak, jer je jedan svjedok te selidbe rekao za Feral: "Bili su to regali i namještaj kakveja ne bih stavio ni u šupu!"

Na drugom kraju Hrvatske, u Zagrebu, gdje se u to vrijeme nije, kao u Osijeku, ginulo od neprijateljskih granata, Vladimir Šeks vodio je jednako tešku borbu za rješenje svojega stambenog problema. Iz stambenog fonda Grada Zagreba za službene potrebe dužnosnika Komisija za stambena pitanja Vlade RH (klasa 022-03/93-O1/O1; ur. br. 50403-07-01-93-O1) dodijelila je 15. ožujka 1993. Vladimiru Šeksu stan na korištenje veIičine 161,80 četvornih metara, u Ulici Frana Petrića 7/V, u najstrožem središtu Zagreba. Predsjednik Vladine stambene komisije bio je današnji predsjednik Ustavnog suda RH Smiljko Sokol, poznat po javno izrečenoj tvrdnji kako "novac nije imovina".

Šeksov novi stan prije useljenja, dakako, temeljito je preuređen jer je u njemu, u sobama pregrađenim šperpločama, jedno vrijeme živjelo šest obitelji. One su postupno iseljavane, no neposredno prije nego što će taj golemi stan, na uglu Bogovićeve i Petrićeve, biti dodijeljen tadašnjem hrvatskom vicepremijeru, trebalo je iseliti još dva preostala stanara. Jedan od njih dobit će stan na Jarunu, a drugi, stanovita gospoda Keglević, završit će, po hitnom postupku, u roku od 24 sata, u jednom od zagrebačkih staračkih domova. Za mjesto u staračkim domovima u Zagrebu se inače čeka i po nekoliko godina.

Nedugo nakon što se uselio u temeljito preuređen stan - u kojem se, tvrde susjedi, radilo mjesecima Šeks će ga otkupiti za 22.000 DEM, odnosno za simboličnu cijenu od 136 njemačkih maraka po četvornome metru! Podsjetimo, svoj stan u Osijeku, gdje se jedva postizala cijena od 600 DEM po četvornome metru, Šeks je uspio prodati za više od tisuću DEM po kvadratu! Nakon tako uspješno obavljene transakcije, Šeks je mogao biti zadovoljan - udvostručio je kvadraturu svojega stambenog prostora, zamijenivši 85 osječkih kvadrata sa 161 zagrebačkim, a uz to mu je još i ostalo 73 tisuće DEM.

U kaznenoj prijavi zbog zloporabe položaja i ovlasti, koju je Državnom odvjetništvu RH protiv Sokola i Šeksa 1. ožujka prošle godine podnio Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-a 1861., stoji da Šeks nije mogao otkupiti taj stan jer nad njim nije stekao stanarsko pravo. "Vladimir Šeks u vrijeme dobivanja rješenja o dodjeli stana na korištenje, 15. ožujka 1993., nije mogao steći stanarsko pravo nad tim stanom, budući da je dobio rješenje, a ne ugovor o dodjeli stana po propisima koji su vrijedili za sve nositelje stanarskog prava", piše Paraga u kaznenoj prijavi protiv Sokola i Šeksa. "Osim toga stanarsko pravo je u sporno vrijeme bilo ukinuto, a dok je postojalo nije se moglo steći na stanovima koji služe za službene potrebe dužnosnika grada i države."

S obzirom na poznatu ekspeditivnost Državnog odvjetništva, na čijem je čelu u vrijeme kad je Paraga poslao kaznenu prijavu bio Berislav Živković, prijava se u nečijoj ladici kiselila gotovo punih deset mjeseci. Tek će 26. listopada prošle godine Županijsko državno odvjetništvo iz Zagreba (pod brojem DO-K132/00) od osječkog Zavoda za stanovanje zatražiti informaciju jesu li Vladimir Šeks ili njegova supruga otkupili stan sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravu i jesu li evidentirani kao nositelji stanarskog prava na području Osijeka. Očito da je taj dopis poslan samo zbog toga da bi se postigla dva cilja: privid da Županijsko državno odvjetništvo nešto radi i da bi se dobilo na vremenu. Jer, Šeksovi su bili vlasnici stana u Osijeku i bilo je posve izlišno gubiti vrijeme u dopisivanju s osječkim Zavodom za stanovanje koji je Županijskom državnom odvjetništvu glatko odgovorio kako Šeks nije otkupio stan, niti je evidentiran kao nositelj stanarskog prava.

O tome koliko se Šeks bojao pitanja o svojim stambenim transakcijama, najbolje svjedoči jedna gotovo anegdotska epizoda iz vremena kad su Manolić i Mesić napustili HDZ i osnovali Hrvatske nezavisne demokrate. U proljeće 1994. Šeks je došao u Osijek da bi HDZ-ovom članstvu objasnio pravu istinu o unutarstranačkom puču koji su izveli tadašnji predsjednici dvaju saborskih domova - Mesić i Manolić. U osječkom kinu Europa trebali su se skupiti svi viđeniji HDZ-ovci iz Slavonije da bi čuli Šeksovu verziju priče. No, dva dana prije tog skupa, na jednom užem sastanku predsjednika temeljnih ogranaka HDZ-a, u Osijeku, rečeno je kako će na skupu u kinu Europa Šeksu postaviti i pitanje na koji se način domogao golemog stana u središtu Zagreba i kako je i pošto prodao svoj osječki stan. Nakon te najave skup u kinu Europa je otkazan, službeno zbog prezauzetosti Vladimira Šeksa. No, osoba u to vrijeme bliska osječkom HDZ-u kaže za Feral da je istina bila posve drugačija:

"Šeks se na smrt uplašio da će pred stotinama ljudi - od koji su neki bili detaljno upućeni u njegove stambene transakcije - morati objašnjavati kupoprodaju svojih stanova. Zato je, a ne zbog prezauzetosti, otkazao skup. Uostalom, te subote bio je u prostorijama Glavašave županije u Osijeku, ali je na vratima bio portir koji je pazio da ne uđe netko nepozvan kako ne bi vidio Šeksa."

Zgrada u kojoj je u Osijeku živio Vladimir Šeks, u osječkom naselju Sjenjak, na kućnom broju 10, čini se da je sudbinski vezana uz njegovu obitelj. Njegova kći Zrinka, udana Poštić, u istoj će zgradi, samo tri kata niže, prije nekoliko godina kupiti stan. Dr. Gojanović, koji je u tom skanu živio dok ga nije kupila Zrinka Šeks-Poštić - kažu svjedoci - prodao je svoj izvrsno uređeni i odlično održavani stan za mnogo manje novca od onog koji je u ratnim osječkim godinama, za svoj stan, uspio dobiti Vladimir Šeks.

Radovan Ortynski, novi državni odvjetnik, nedavno je izjavio kako pažljivo čita novine i pronađe li štogod zanimljivo iz djelokruga svog rada, proslijedi to svojim suradnicima da ispitaju stvar. Možda ne bi bilo loše da uz novinski kliping pozornost posveti i videovrpcama, na kojima su snimke televizijskih emisije u kojima je gostovao Šeks. I da shvati kakva to veza postoji između Šeksa, laži i videovrpca.