Uzalud nam trud svirači - konstatirao je Vladimir Šeks na koncu uzaludnih pokušaja da se vladajuća garnitura u Saboru nagovori na neka, većinskim stavovima javnosti, bliža rješenja. Dobro, ne treba zbog Šeksove nemoći previše tugovati, jer na isti je način glasačka mašinerija gazila svaki opozicioni prijedlog i dok je on bio vlast u Saboru. Gluhi i slijepi za drugačije mišljenje, aktualni vladari samo ponavljaju HDZ- ove manire.

Ali za nezadovoljstvo i razočaranost ima mnogo razloga: šestorka je za skore lokalne izbore izglasala model koji će ojačati ulogu stranačkih birokracija na štetu birača; posredno biranje gradonačelnika i župana samo je konsekvenca takvog rezona po kojem su stranke važnije od biračkog tijela. Uzalud je stručna javnost upozoravala da je to gore od onoga što je radio HDZ. Uzalud se podsjećalo da vladajući tako idu kontra vlastitih izbornih obećanja. Uzalud se čak i dio stranaka iz šestorke, na žalost onih manjih i slabijih, protivio nekima od tih rješenja. HNS i LS tražili su neposredan izbor načelnika općina, gradonačelnika i župana, uzalud.

Kakve li sve izgovore vjerni vojnici vladajućih partija nisu izmišljali kako bi kontrirali tom zahtjevu: te nije vrijeme, nisu se stekli uvjeti, komplicirano je, ne može se... Bilo je žalosno gledati ih kako s lakoćom sami sebi skaču u usta. Da su barem šutjeli. Ovako, izgubili su svaku uvjerljivost. Jer su pokazali da stavove mijenjaju kao čarape, ali uvijek daju sve od sebe. S istim žarom zastupaju rješenja suprotna onima za koje su se lani, kao opozicija, lavovski borili. Tako Hrvati predsjednika države mogu birati neposredno - mogu još uvijek, dok im i to , ne dokinu - ali gradonačelnike će im birati stranke.

Nema nikakve sumnje da je riječ o još jednom krupnom koraku u snaženju partitokracije. Stranke osvajaju sve veći prostor, u sve se petljaju, sve bi da uređuju, umjesto svih drugih da odlučuju. Od njih se više ne može ni disati. Zadiru i u područja koja su tradicionalno autonomna. Pitanje je zašto su stranke odlučile biračima ukinuti i to malo zadovoljstvo da sami biraju svoje lokalne prve Ijude? Zašto vlast na to ni po koju cijenu nije htjela pristati? Možda zato jer su vladajući izgubili povjerenje u narod, u one koji su ih prije godinu dana izabrali. Više im ne vjeruju, pa stoga o svemu žele sami odlučivati.

To nezadovoljstvo vlasti vlastitim narodom šve je evideninije. Ministri se žale da u javnosti nemaju dovoljnu podršku, još malo pa će zakukati da su iznevjereni. Zapanjeni su promjenom raspoloženja, čini se nikako ne mogu shvatiti da su se birači, koji su im lani dali plebiscitarnu potporu, sada nekako ohladili. Kako se tanji javna podrška, tako raste njihova žudnja za što većom vlašću. Stvari im se otimaju ispod kontrole i zato je njihova potreba da sve nadziru sve izrazitija. Tako je ministru pravosuđa zakonski dato pravo imenovanja predsjednika sudova, kao da ih suci sami ne mogu izabrati. Odluku ministra Ivaniševića o tome tko će privremeno predsjedati Vrhovnom sudu Udruga hrvatskih sudaca također smatra neprimjerenim uplitanjem u stvari koje mu ne spadaju. IIi, Udruženje evropskih sveučilišta “Magna Charta” ovih dana Izražava zabrinutost zbog prijetnji politike institucionalnoj autonomiji sveučilišta u Hrvatskoj.