Poslije petotjednog zasjedanja Hrvatskog sabora moglo bi se reći - repa je iščupana, odnosno Ustav je promijenjen, izborni je zakon teškom mukom prihvaćen i predizborna kampanja za lokalne izbore predviđene za 20. svibnja može početi. No, da ne bi bilo zabune, ipak se nije čekao pucanj startnog pištolja. Predizbornu su kampanju neki započeli već tijekom usuglašavanja izbornih zakona, kao i onih koji se odnose na decentralizaciju lokalne uprave i samouprave. Osobito je to uočljivo kod dijela koalicijskih partnera vladajuće šestorice koji svoj rejting redovito potvrđuju u pojedinim regijama znatno uspješnije nego li na državnoj razini.

Hoće li činjenica da su željeli postići da vuk bude sit i koza cijela, biti dovoljan alibi za ostatak koalicijskih partnera koje su njihovi šefovi klubova priveli »na klanje« biračima? Jamačno ne, jer su nezadovoljstvo u više navrata pokazivali i SDP i HSLS, premda ni to nije urodilo plodom - s više rukica u zrak, kako tijekom glasovanja kaže Tomčić.

Nije izdržala ni čelnica HNS-a Vesna Pusić, pa je svojim stranačkim kolegama prepustila bojišnicu, ostavila ih da budu suzdržani, a ona sama vjerojatno je u petak poslije podne imala važnijeg posla nego li dosljedno (kako je najavila) braniti stav o nužnosti neposrednog izbora gradonačelnika. Uostalom, sama je nekoliko puta u raspravi pojasnila da je samo riječ o predizbornom obećanju svih stranaka šestorke koje se, eto, sad ne poštuje.

Oni koji vode zakonodavnu »igru« u koaliciji uzvratili su, da niti ima vremena, niti je sazrijelo vrijeme, za tako veliki zaokret u demokraciju?! Ipak, čini se da je presudilo to što je znatno više razloga da se na budućim izborima propita rejting stranaka nego li onaj pojedinaca pa je tome prilagođena i izborna inženjerija, jer željeli to priznati ili ne, malo je stranaka koje se mogu pohvaliti većim brojem karizmatičnih osoba na lokalnoj razini.

A kakva će biti kampanja za lokalne izbore? Sigurno teška jer izborne »udavače« premalo konkretnog nude u miraz, a sve je manje i onih lakovjernih koji će nasjesti samo na platonska obećanja. Tamo most, tamo tunel, ovdje cesta i vodovod, pa onda red nacionalnog, pa red europejstva i globalizacije, a sve bez šuškavih jamstava u obliku kuna, jamačno neće osigurati onaj postotak glasova koje svaka od stranaka koja ponudi svoju listu na izborima - očekuje. Kako »opipljivosti« teško može biti u konkretnijem i obimnijem obliku u sljedećih mjesec dana, to smo svjedoci više-manje papirnatih »ješki«, pa tko se uhvati, uhvati.

Prvi je na tu temu »guknuo« predsjednik Stipe Mesić, a podržala ga Vlada, jer to je kažu - ušteda. Kao da je cilj štednja na »kruhu i luku«, a ne zarada koja će biti dostatna za osiguranje primjerene vojne obučenosti i opremljenosti. Vrlo brzo, Mesić, koji i tako ne izlazi na izbore, poručuje da kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga drži da bi 2002. godina bila prekratak rok za tako ozbiljan posao, i ostavlja Radošu i MORH-u ne bi li baš pred izbore vadili vruće kestenje i snosili posljedice preranog kukurikanja.

Što li tek reći na najavu promjene statuta Istarske županije, po kojoj bi se uvela dvojezičnost na cijelo područje tog dijela lijepe naše, nego - i opet izbori. Mnoge je to podsjetilo na 1995.godinu i isti pokušaj koji je završio odlukom Ustavnog suda o uklanjanju dvojezične (hrvatski i talijanski) ploče sa zgrade županije s tim da sad Istrani imaju zakonsko pokriće za takvu odluku.

Da su barem svaki dan izbori rekli bi mnogi. Političari bi se više trudili rješavati svakodnevne nedaće onih koji su ih izabrali. Naime, uobičajeno je da se više bave svojim međusobnim ili unutarstranačkim odnosima, a onda se pitaju zašto građani pokazuju sve veći bijes prema političarima, koji nerijetko uzalud troše njihove teško zarađene kune za nadmetanje u svađama.