Sadašnja je Vlada došla do zida - oko toga su više-manje suglasna dva ključna čovjeka vladajuće koalicije: premijer Ivica Račan i njegov prvi partner Dražen Budiša. Čelnici dvije najjače stranke, SDP-a i HSLS-a, u svojim su se u subotu objavljenim intervjuima složili da su nezadovoljni funkcioniranjem šestorke i radom Vlade. Nisu se složili, štoviše sasvim oprečno gledaju na uzroke takva stanja: Račan problem vidi ne u Vladi nego u koaliciji, Budiša ne štedi ni Vladu, dovodeći u pitanje ne samo njene rezultate nego i premijerovu poziciju.

Tako se u “Večernjem listu” premijer žali kako je “u našim koalicijskim uvjetima teško govoriti o rekonstrukciji Vlade”, izjave o tome on, kaže, čita po medijima, ali s njim o tome nitko od koalicijskih čelnika još nije razgovarao. Na čuđenje novinara: zar o potrebi mijenjanja pojedinih ministara nije razgovarao ni sa Budišom, Račan odgovara: “Ne, nismo o tome konkretno razgovarali. Situacija je naime takva - a ne kažem to napamet da i kad se govori o promjeni pojedinih ministara, nijedan čelnik stranke ne misli da bi se to trebalo odnositi i na ministre iz njegove stranke. Bili bi to, dakle, neproduktivni razgovori. “

lstoga dana u intervjuu za ovaj list Budiša, prvi put jasno govoreći o skromnim učincima Račanova kabineta te tvrdeći da bi “s novim kadrovima Vlada mogla boIje funkcionirati”, napominje da i prema postojećem koalicijskom sporazumu premijer ima mogućnost pokretanja inicijative za promjenu ministara. “U ozbiljnom razgovoru o tome kako dalje i bolje nitko ne bi smlo biti nedodirljiv, od najviše do najniže razine sudjelovanja u Vladi”, kaže on. Na novinarsko pitanje: O tome dosad uopće niste raspravljali?, šef HSLS-a odvraća: “Ne. Ja ne znam zbog čega se uvriježilo mišljenje da svaka rasprava o kadrovskim rješenjima ugrožava šestoricu...”

Stvari u državi postale su apsolutno dramatične, sada to priznaju i najodgovorniji, pa je utoliko u najmanju ruku krajnje neozbiljno da o tome međusobno još nisu razgovarali. Umjesto da sjednu, pogledaju se u oči i zajednički se pokušaju dogovoriti što im je i s kim raditi, oni plaču javnosti na ramenu i na otvorenoj se sceni međusobno šamaraju. Takvo je ponašanje infantilno i zapravo zapanjujuće. Ako čvrsto jezgro vladajuće šestorke ni o tako presudnim pitanjima još nije razgovaralo, što je ova vlast zapravo dosad radila? I što se od nje uopće može očekivati?