Da je, kojim slučajem, Hrvatska u posljednjih godinu dana zaista imala osmišljenu politiku prema BiH, sukob između političkog vodstva bosanskohercegovačkog HDZ-a i međunarodne uprave možda i ne bi bio izbjegnut, no svakako bi morao imati barem drugi povod. Ne bi to mogla biti navodna potraga SFOR-ovih transportera za pedesetak milijuna njemačkih maraka koje je hrvatska Vlada lani izdvojila iz hrvatskog proračuna za hrvatsku komponentu federalne vojske. A koji su, navodno, tvrde međunarodni predstavnici, prenamijenjeni financiranju samoproglašene Jelavićeve samouprave u BiH. Nakon što su tjednima po novinama najavljivali svoj dolazak u kontrolu, međunarodni su predstavnici prošli tjedan poslali transportere da rasvijetle bankovne tajne, zacijelo znajući da se tako dokazi ne nalaze, ali se proizvode neredi i kriza. Da je zaista imala politiku prema BiH, službena bi Hrvatska danas bila u ugodnijem položaju u odnosu prema toj krizi.

No, kako se ta "politika" iscrpljivala na Predsjednikovim dosjetkama, staloženim premijerovim frazama i teško razumljivim frazama vanjskopolitičkog ministra, službena je Hrvatska nakon prošlotjedne eskalacije sukoba u Hercegovini talac vlastite površnosti. Da je zaista imala politiku prema BiH, hrvatska bi Vlada u sklopu svoje financijske pomoći Hrvatima u BiH pomagala umjerenijim i za dijalog s međunarodnom upravom spremnijim hrvatskim opcijama u BiH. A ne Jelavićevu HDZ-u i generalskoj vrhušci HVO-a, koji su za međunarodnu upravu otpisana i neprihvatljiva opcija. Možda ni u tom slučaju izborni rezultati ne bi bili bitno drukčiji. Ali, hrvatsku Vladu u tom slučaju nitko ne bi mogao, čak i bez predočenih pravih dokaza, optužiti da je zapravo financirala Jelavićevu samoupravu. Sada, ako to politički zatreba, i ta mogućnost postoji. Budući da nije imala osmišljenu i ciljanu politiku, već samo fraze i floskule, ispada da je hrvatska Vlada financijski pomagala upravo onoj političkoj opciji među Hrvatima susjedne države koja povratno destabilizira tu istu vladu, optužujući je za nebrigu i gotovo neprijateljski odnos prema Hrvatima. Takav je dojam učvrstio Predsjednik, stavljajući se bezrezervno na stranu SFOR-ove akcije u trenutku kad je ipak očito da je SFOR zaslužan za prošlotjedne nerede i sukob u Hercegovini barem koliko i Jelavić. Na drugoj strani, šef saborskog Odbora za vanjsku politiku najavljuje diplomatsku akciju (pitanje je koliko diplomatsku), a šef diplomacije se pritajio i šuti. Možda bi valjalo izvesti psića u šetnju. To je u posljednjih godinu dana bila najosmišljenija i najuvjerljivija hrvatska diplomatska akcija.