Prvu godinu svoga mandata aktualna je hrvatska vlast okončala uspjesima samo na međunarodnom planu. Doma lađe joj sve više tonu. Oko toga u zemlji postoji opća suglasnost. Zagreb se izvukao iz međunarodne izolacije, svjetski moćnici prijateljski ga tapšu po ramenu. Međutim, početni uzlet u posljednje je vrijeme krenuo malaksavati. Hrvatsku su ponovo počeli pretjecati.

Na putu u evro-integracije Makedonija je pretrčala Zagreb. Evropska unija i Skoplje u ponedjeljak su potpisali sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Tim ugovorom Makedonija postaje pridružena članica EU i potencijalni kandidat za punopravno članstvo. Za taj se status izborila prije drugih država nastalih na području ex- Jugoslavije, naravno ne broji li se Slovenija. Skoplju se šanse za postepeno ekonomsko i političko zbližavanje s EU otvaraju prije nego Zagrebu.

Hapšenjem Slobodana Miloševića Beograd je također, očekivano, izrazito osnažio svoju poziciju. Brojni svjetski moćnici pohitali su mu na čestitanje, neki pritom izražavaju spremnost na stvaranje novog partnerstva. lndikativan je u tom pogledu intervju američkog ambasadora, prije u Zagrebu, sada u Beogradu, Williama Montgomeryja jednom ovdašnjem tjedniku, prepun komplimenata na račun beogradskih vlasti i njihove hrabrosii i odlučnosti u hapšenju Miloševića. Za tu, kako kaže Montgomery, stvarno tešku odluku slijedit će primjerena nagrada. Amerikanci su već odriješili kesu s dolarima, a Hrvatskoj preporučuju da se preko Drine sitničavo ne mrgodi.

Zagreb bi za nekoliko mjeseci trebao s EU-om potpisati ugovor s kakvim se sada zakitila Makedonija. U tom pogledu stvari se dobro razvijaju. Koliko je realna želja Hrvatske da u prijelaznom razdoblju pretekne Skoplje i u šest godina obavi ono za što će Makedoncima trebati cijelo desetljeće - teško je reći. Ali primjetno je da njen tempo odskora posustaje. S retorike o promjenama nije se prešlo na djela i međunarodna zajednica to već registrira. Pozitivna energija, u kojoj se lani u siječnju kupala Hrvatska, opasno se stanjila. Ekonomska dešperacija razlijeva se zemljom, unutarnja situacija postaje ograničavajućim faktorom i na vanjskopolitičkom planu.

Hrvatskoj ne idu na ruku događaji u Mostaru. Sve su međunarodne adrese osudile nerede u Hercegovini; ekstremističko divljanje, kako kažu čelnici EU-a, odnosno HDZ ovo organiziranje “nasilja rulje”, kako su se izjasnili u Washingtonu. Dio sumnjl za ta događanja pada i na Zagreb, koji je u svojoj politici spram BiH previše petljao. Zbog takvog “nit' žena nit’ riba” stava službena se Hrvatska sada sumnjiči da je svojim neopreznim prelijevanjem sredstava s one strane granice zapravo omogućila financiranje takozvane hercegovačke samouprave, zapravo Jelavićeve uzurpacije. Takve špekulacije pred međunarodnom su zajednicom težak kamen oko vrata.