ZAGREB, 10. travnja - Pretpostavke o mogućem izručenju Slobodana Miloševića Haagu umnožile su se otkako se bivši predsjednik nalazi u beogradskom Centralnom zatvoru do mjere koja zbunjuje javnost. Tvrdi se da je to pitanje ključno mjesto rascjepa u vladajućoj 17-članoj koaliciji DOS kojoj će Haag prije ili kasnije poslužiti za međusobni obračun. Osim što se čini da postoje razlike (u najmanju ruku taktičke naravi) u mišljenju između jugoslavenskog predsjednika Vojislava Koštunice i srbijanskog premijera Zorana Đinđića, primjetno je da se ministri pravosuđa SRJ i Srbije Momčilo Grubač i Vladan Batić, inače glavni pregovarači s Haaškim sudom, brane potrebom da se suradnja zakonski regulira, i taj se zakon iščekuje. Oko suradnje sa sudom nije nevažan ni novac kojega bi, u slučaju kooperativnosti, Srbija trebala dobiti.

U najnovijoj verziji izručivanja, koju je Đinđić ovih dana prezentirao u razgovoru za njemački tjednik Bunte, on je isključio mogućnost da bivši jugoslavenski predsjednik bude izručen Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije. »Mora nam se pružiti prilika da dokažemo kako to možemo učiniti bolje od Suda u Haagu. Kroz jedan takav proces jačamo povjerenje srpskog naroda u vlastito pravosuđe«, rekao je Đinđić. »Mogu pretpostaviti da će Milošević biti osuđen na smrt i da će se ta kazna pretvoriti u doživotni zatvor«, kazao je premijer i dodao da ni Miloševićeva supruga Mira »neće još dugo ostati na slobodi«. »Smatram da će za dva mjeseca optužnica protiv Miloševića biti dovršena. Zatim ćemo podići optužnicu protiv njegove supruge«, objasnio je.

O tome kako bi moglo izgledati prikupljanje dokaza i suđenje MIloševiću, rječito govori i zakonska logistika koju priprema srbijanska vlada. U proceduru je pušten nacrt izmjena Zakona o kaznenom postupku koji predviđa institut zaštite svjedoka kao i kazneno djelo formiranja paravojnih formacija, potvrdio je ministar pravosuđa Batić, naglasivši da će kategorija zaštićenog svjedoka olakšati istražiteljske radnje protiv dužnosnika bivšeg režima. »Cijela je država uvučena u kriminal i korupciju, a u situaciji smo da jedan broj ljudi, čiji stupanj kaznene odgovornosti nije toliko visok, šuti. Nama je cilj otkriti sudionike, inicijatore i stratege pljačke«, naglasio je Batić.

Kao kazneno djelo ministar je ovom prigodom naveo pljačku, ali ne i ratne zločine. O istrazi koja se vodi protiv bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića, Batić se je odbio izjasniti. Prema njegovim riječima, »postoji varijanta suđenja u Jugoslaviji po odredbama Međunarodnog kaznenog suda, kao u slučaju Norac«. On neprekidno ponavlja informaciju koju je navodno dobio kad je posjetio Haag, a koju nije potvrdio ni jedan drugi srbijanski dužnosnik, da će njegova zemlja »još godinu dana« biti pošteđena intenzivnih pritisaka pod uvjetom da se u Beogradu pokrene »ozbiljan postupak protiv Miloševića«, ili se »na neki drugi način« manifestira suradnja sa sudom.

Kad bi Milošević bio, kao što pretpostavlja Zoran Đinđić, osuđen na smrt po sadašnjim zakonima, ta bi presuda bila pravomoćna, ali ipak ne bi mogla biti i izvršena. Srbija je jedna od rijetkih europskih zemalja koja ima ozakonjenu smrtnu kaznu, za razliku od SRJ, čiji je Srbija sastavni dio, koja ju je odavno ukinula, što stvara pravno apsurdnu situaciju. Ta je činjenica navela neke komentatore da Miloševiću sugeriraju predaju Haagu, tvrdeći da bi mu tamo svakako bila dosuđena blaža kazna.

Ipak, moguće je da smrtna kazna ni u Srbiji neće još dugo biti na snazi, unatoč tomu što je predviđa i novi zakon. Vijeće Europe u ponedjeljak je pozvalo vlast u Srbiji da je ukine ističući da se radi o neophodnom uvjetu za prijem Jugoslavije u ovu organizaciju. Glavni tajnik VE-a Walter Schwimmer i predsjednik Skuprštine Viječa Europe lord Russel Johnston zatražili su od Beograda da iskoristi priliku i u okviru reforme krivičnog zakona ukine smrtnu kaznu, napominjući da bi njezino zadržavanje bilo u suprotnosti sa Europskom konvencijom o pravima čovjeka koja zabranjuje smrtnu kaznu u mirnodopskim uvjetima. Srbijanski pravnici i državni dužnosnici znaju za sve ove okolnosti, no ipak drže da bi smrtnu kaznu trebalo ostaviti dokle god je kriminal u eskalaciji.