Novi list: 13. 04. 2001.

Rekonstrukcija-trala-la-la

Jelena Lovrić

Nova čarobna formula koja će spasiti Hrvatsku zove se - rekonstrukcija Vlade. U vladajućoj je šestorci sada odjednom zavladala opća suglasnost oko toga da su promjene nužne. Više, naime, nikako nije moguće sakriti da su rezultati Račanova kabineta nedostatni.

Oko najavljenog preslagivanja Vlade sada se motaju različite zamisli. Premijer tvrdi da je rekonstrukcija bez novih izbora nemoguća, svi mu partneri smatraju da za izbore nema razloga. Špekulira se da bi rekonstrukciju Vlade trebalo povezati s rekonstrukcijom koalicije - šestorka bi se, navodno, trebala svesti na trojku. Velike stranke puštaju glasove da bi bez patuljastih skladnije funkcionirale.

Ali sve te debate izbjegavaju odgovoriti na osnovno pitanje: što je zapravo pravi problem Račanove vlade - nesposobni ministri, blokada zbog nesloge među koalirajućm strankama ili nešto treće?

Da u Vladi ima mnogo nesposobnih ministara - to je nesporno. Umjesto stručne, premijer je sastavio stranačku vladu, a stranke su se pobrinule da u poslovodstvo države uguraju Ijude po vlastitoj volji, bez obzira na njihove kompetencije. Račan bi - takve su procjene - barem svakog trećeg ministra trebao smijeniti.

Ako postoji politička volja, zamjena nesposobnih ne bi trebala predstavljati veći problem. Ali prije nego se krene u taj proces, šestorica se vodećih moraju pogledati u oči. Za takvu otvorenost među njima dosad nije bilo spremnosti.

Također je evidentno da je veliki problem funkcioniranja vlasti u glomaznosti vladajuće koalicije i njenim unutarnjim odnosima. Veliki broj stranaka proizvodi inertnost, napetosti među njima nerijetko djeluju blokirajuće. Ali reduciranjem broja sudionika - to se ne rješava. Istina, manje stranke znaju nastupati oporbeno, no, njihov britak jezik Račanovoj vladi može biti neugodan, nikako ne i opasan. Pravi problem predstavlja odnos u čvrstom jezgru koalicije, među njenim nosećim strankama, prije svega između Račanovih socijaldemokrata i njegova prvog partnera, Budišinih liberala. Kad god se Vlada tresla, bilo je to upravo zbog njihovih svađa i nesporazuma.

Mada se čini kako je za rješenje tog problema potrebno samo nešto više dobre volje, on se, s postojećim garniturama na čelu stranaka, nikakvom rekonstrukcijom Vlade ne može izbjeći.

Najveći je ipak onaj problem o kojem se danas najmanje govori. Čak i kad bi se sastav Vlade promijenio, a državom upravljao ni od koga ometan, samo SDP, rezultati teško da bi bili mnogo bolji od sadašnjih. Osnovni je hendikep aktualne vlasti nepostojanje vizije, nepostojanje političkog programa koji bi zemlji omogućio izvlačenje iz krize, nepostojanje strateške zamisli koja bi mogla značiti prekretnicu. Račanov kabinet klipše utabanim stazama, stalno lovi vlastiti rep, neodlučan, bez hrabrosti, bez spremnosti na iskorak.

Nema ozbiljne šanse da se to promijeni, jer su tako kapacitirane i stranke koje Vladu sastavljaju. Još dok su bile u opoziciji, primijećena je njihova sklonost prema šIepanju. Katastrofa je kad se takvi nađu na mjestu vođa.