Poslati ga u Haag, kako to mlako traže zapadnjaci, rješenje je koje se, kako ćemo vidjeti, sad čini previše riskantnim, čak i ministrima koji su do jučer bili skloni međunarodnom sudu. No čak i ako se pretvara da se rat u Bosni nije nikad dogodio, suđenje Miloševiću u Beogradu obvezuje Srbiju da se suoči s dijelovima te prošlosti koju bi htjela zaboraviti. Zapravo postaje jasno da će sramežljivo srpsko sudstvo, čim otvori poglavlje državnih zločina, naletjeti na posebne postrojbe tajne policije, koje su još na platnom popisu ministarstva unutarnjih poslova i koje, kako sumnja Vuk Drašković, nisu ni raspuštene.

Prije no što se sasluša Drašković, korisno je znati zašto ti eskadroni smrti imaju tako središnje mjesto u posljednjih deset godina srpske povijesti. Na početku su to bile nacionalističke bande, dijelom nastale spontano, ali sve pod nadzorom tajne policije. Činili su ih velikosrpski fanatici, obični kriminalci, oslobođeni zatvorenici, najekstremniji nogometni navijači. Gotovo su sve uzele zoomorfna imena ('Tigrovi', ‘Vukovi', 'Bijeli orlovi'). U ratu protiv Hrvatske, a posebno u bosanskom ratu, obavljale su prljav posao koji oficiri vojske nisu imali želudac obaviti: operacije 'etničkog čišćenja', kroz pokolje i silovanja, radi teroriziranja i protjerivanja stanovništva 'neprijateljskog' naroda. U tu je svrhu bande koordinirala tajna policija, a na mjesto operacija obično su transportirane helikopterima vojske čiji su postale komandosi. Sve to dokazuje, više od bilo kojeg drugog dokaza, da bosanski rat nije bio spontani sukob, nego planirana agresija te da je, bar u prvoj fazi, vođen iz Beograda.

Problem je u tome što je to bilo razdoblje kad je, kako me podsjeća Drašković, 'Milošević imao potporu 90 posto Srba, 99 posto Srba u inozemstvu, crkve, akademije znanosti, društva književnika', uglavnom civilnoga društva. Radi svijesti o tome, Milošević neće biti poslan na stratište, što je zapravo tako nevjerojatno da to nitko u Srbiji i ne predlaže. No iz istog razloga vjerojatno neće biti predan ni u Haag. Suđenje u Haagu riješilo bi brige dio vladajućeg saveza koji se nije bratimio s Karadžićem dok je njegovo topništvo bombardiralo Sarajevo. No i taj dio prestrašen je prizivom koji je u zatvoru napisao Milošević: fondovi koje sam sklonio, piše, potrošem su na 'oružje, streljivo, i druge potrebe vojske bosanske srpske republike'. Beograd i Zapad naći će načina da se dogovore oko zaborava, europska će diplomacija ponavljati da je bolje tako, jer se život novorođenčeta, srpske demokracije, ne smije izlagati riziku. Samo neka se ne zaboravi da je stvorenje rođeno s mrljom, piše Guido Rampoldi.