Jednako onako kako je onomad Vice Vukojević svojim paradiranjem u uniformi HVO-a po Saboru samo odmogao Hrvatima u Bosni i Hercegovini, tako bi i Ljubo Ćesić Rojs hercegovačkim Hrvatima mogao napraviti medvjeđu uslugu pozivajući ih, s pozicije saborskog zastupnika, na pobunu. Naime, u svom posljednjem istupu u novinama taj general traži od svojih sunarodnjaka da miniranjem osujete eventualno zatvaranje nekih graničnih prijelaza između BiH i Hrvatske.

Da se razumijemo, svaki politički akter ima pravo pozivati na opstrukciju nekih odluka centralne vlasti, ali ne i na destrukciju, što je smisao Rojsova poziva na miniranje. Osim toga, i iza poziva na građanski neposluh mora stajati legalan i legitiman predstavnik onih koje se poziva na političku akciju. Rojs, osim puke zavičajnosti i, vjerojatno, konkretnih financijskih interesa u hercegovačkim poduzećima povezanima s Hercegovačkom bankom, nema nikakve veze s BiH i njegovo je političko djelovanje na tom području ilegalno, baš kao što je i Vukojevićevo ratovanje bilo protuzakonito.

Ustraju li hercegovački Hrvati na takvim političkim predstavnicima kakav je Rojs, onda će teško svojim političkim suparnicima dokazati da su neki od njihovih zahtjeva doista opravdani. Kako će bosanskohercegovački Hrvati s političkim desperadosima i 'Šuškovim psima rata' na čelu, kako ih u svojoj knjizi naziva Špegelj, dokazati, recimo, da je BiH s etnički čistom Republikom Srpskom neodrživa, da Daytonski sporazum nije Sveto pismo i da ga je potrebno revidirati i sl. Naravno, nikako.

Dokle god nad Hercegovinom i nadalje bude lebdio Šuškov i Bobanov duh secesionizma, običnom puku prijeti opasnost da, kao i u socijalističkoj BiH, opet postanu građani, ne drugog, nego trećeg reda.