ZAGREB, 12. travnja – Vladin enfant terrible Ivan Jakovčić vrlo je rado u četvrtak u stanci između otvorenog i zatvorenog zasjedanja Vlade s novinarima prokomentirao sukob u vezi s novim Statutom Istarske županije, a onako usput »omakla« mu se i najava prijevremenih izbora. Jakovčić s njima računa za kojih šest mjeseci, ali nije zaboravio napomenuti da je svojim koalicijskim partnerima već bio predložio da uz lokalne izbore »dodaju još jedan listić« i obave nove izbore za Sabor, ako nisu zadovoljni. Jakovčić je svjestan da premijer Ivica Račan može Vladu rekonstruirati bez ministara iz svih stranaka šestorke i bez novih izbora budući da osam glasova IDS-a, LS-a i HNS-a više nemaju saborsku težinu kao prije izglasavanja novog ustavnog paketa. No, prvak IDS-a tvrdi da bi prijevremeni izbori bili politički fair budući da je šestorka izbornu utrku dobila »zajedno trčeći u kombinaciji dva plus četiri«.

Radimir Čačić, jedini HNS-ov ministar i drugi čovjek stranke koja je Hrvatskoj dala predsjednika Republike, nije se želio upustiti u ozbiljniju raspravu, ali je, rekavši da je »premijer Račan politički vrlo inteligentna osoba«, ustvrdio da »ni jednoj Vladi HNS kao oporba ne bi bio jako poželjan«. Čačićevo i Jakovčićevo inzistiranje na držanju koalicijskog dogovora, vezanog za prošle izbore, stav je i treće, »male« koalicijske stranke - LS-a. No, ocjene rada njihovih ministara uvelike se razlikuju. Uglavnom se smatra da se LS-ov ministar zaštite okoliša i prostornog uređnja Božo Kovačević nije pretjerano vješto snašao na skliskom terenu divlje gradnje, nepostojanja prostornih planova, mućki oko izuzetno sporog izdavanja dozvola za gradnju i ekoloških incidenata. Ni s Čačićevim vođenjem obnove, javnih radova i graditeljstva nisu svi oduševljeni, no, ni njegovo niti Kovačevićevo ministarstvo nemaju preveliku težinu u raspravama o potrebi rekonstrukcije Vlade.

Osim toga, uvriježeno je mišljenje da Jakovčićevo ministarstvo europskih integracija postoji samo zato, jer je trebalo smisliti što više ministarskih fotelja da se zadovolje ambicije svih stranačkih čelnika šesteročlane koalicije. A, o njegovoj realnoj snazi najbolje govori činjenica da o svim ozbiljnijim »europskim« stvarima odlučuje Ministarstvo vanjskih poslova. Jakovčiću, npr. svojedobno nije uspjelo postati glavnim pregovaračem o izuzetno važnom Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom. Na prijedlog ministarstva Tonina Picule, to je postao Neven Mimica, a Jakovčiću je kao zadovoljština prepušteno samo da bude formalni Mimičin šef, koji je zamjeničko mjesto u Ministarstvu gospodarstva zamijenio onim u Ministarstvu za europske integracije.

Ma kakvi bili, ministri iz »malih« stranaka nisu najveći Račanov problem. Naime, najviše škripi u resorima koje vode SDP, HSLS i HSS, pogotovo u onima koji su zaduženi za izvlačenje Hrvatske iz duboke gospodarske krize. Da Račan u tom sklopu ima sve manje povjerenja u svoje ministre, pa i u potpredsjednike, svjedoči i činjenica da je na leđa zamjenika Gorana Granića s vremenom svaljeno čak 14 raznih zaduženja, koja bi u nekima manje burnim okolnostima i osjetljivim situacijama sigurno ostala u rukama nižerangiranih članova Vlade. Nije tajna, pogotovo nakon što su i sindikalni pregovori prebačeni Graniću, da je potpredsjednica Željka Antunović izgubila mnogo u očima svog šefa u stranci i Vladi, a prigovori ostalih kolega i političkih analitičara sežu od političke neuvjerljivosti do neopreznosti u izjavama medijima.

Primjedbe na račun najviše pozicionirane žene u izvršnoj vlasti, dječja su igra prema onome što neistomišljenici govore o potpredsjedniku Slavku Liniću, koji se u raspravama ne libi izravnog i, blago rečeno, oštrog verbalnog sukoba bogatog sočnim epitetima, nimalo karakterističnima za govor visokopozicioniranih političara. A neistomišljenika, Linić ima mnogo. Optužuje ga se ponajviše za socijalnu neosjetljivost i besmislenu rasprodaju hrvatskog nacionalnoga gospodarskog blaga - od telekomunikacija preko turizma do najvećeg distribucijskog lanca novina. Mati Crkvencu kao ministru financija, pak, većina prigovara mlakost, odnosno nedovoljno hrabrosti da raskine s makroekonomskim postavkama na kojima je gospodarsku politiku gradio HDZ, a koje, bez obzira na podršku MMF-a, tvrde protivnici, Hrvatskoj ne osiguravaju dovoljno brz razvitak. Ni ministar gospodarstva Goranko Fižulić, svojedobno prozvan jedinim ministrom tajkunom, nema baš veliki klub obožavalaca i u samom je vrhu ljestvice onih koje treba promijeniti kad se razgovara čak i s ljudima iz njegove stranke i koalicije.

Da je u gospodarskom resoru u prvoj četvrtini mandata postignuto više efektnih »golova«, Račanu bi bilo mnogo lakše izaći na kraj s prigovorima ostalim ministrima, npr. minstru školstva Vladimiru Strugaru ili ministra branitelja Ivici Pančiću, na kojega gotovo svi promatrači tipuju kao na sigurnog kandidata za promjenu. Na toj je ljestvici visoko plasiran i ministar prometa Alojz Tušek. Ne bude li u nekom suvislom roku boljih rezultata u borbi protiv kriminala i terorizma, Račan će vjerojatno biti prisiljen smijeniti i ministra unutarnjih poslova Šimu Lučina, što je i sam nedavno »u rukavicama« najavio. Zna se da veliko oduševljenje ne vlada ni postignućima ministra obrane Joze Radoša u sređivanju HDZ-ova nasljedstva u vojsci, a i od Stjepana Ivaniševića, ministra pravosuđa, više se očekivalo kad se Vlada slagala na Iblerovu trgu. Koliko škripi u Račanovoj vladi, možda najbolje ilustira podatak da je u nedavnoj anketi većina istaknutih političara vladajuće šestoke zrelima za smjenu proglasila u najmanju ruku svakog trećeg člana Vlade, ne libeći se na taj popis smjestiti ni ministre iz vlastitih stranaka.