Tražim istragu protiv generala Stipetića, povjerio je jednom tjedniku Jozo Radoš. Ministar obrane pokreće istragu protiv načelnika Glavnog stožera jer je ovaj bez njegova znanja proveo istragu protiv njegova pomoćnika Batušića. Radošev kum i pomoćnik Batušić navodno je o Glavnom stožeru govorio kao o staljinističkom kružoku, što je za posljedicu imalo Vladinu odluku o njegovom smjenjivanju.

Prije nego je otvorio bojišnicu protiv Stipetića Radoš se sukobio i s Mesićevim savjetnikom za vojna pitanja. Na Agotićeve primjedbe u vezi s nedomišljenim a javnosti već objavljenim planom o ukidanju vojne obaveze, ministar je odvratio, otprilike, kako bi mu bilo bolje da šuti. lntonacija je bila skoro pa režeća. Svađe u vojnom vrhu slika su stanja u vajsci. Vrhovni zapovjednik i ministar, i njihovi Ijudi, sukobljavaju se oko nadležnosti, nadmudruju se oko toga kome će pripasti koliko ovlasti, kako će jedan drugome dohakati, tko će de facto uskočiti u Tuđmanovu uniformu vrhovnika. Istodobno napravljeno je nedopustivo malo da se sredi stanje u Ministarstvu obrane i da se dovode u red ona džungla u vojnim redovima koju je bivša vlast za sobom ostavila. Naravno da se na tome gotovo ništa ne radi kad su odlučujući “faktori” poput rogova u vreći. Javno prepucavanje u vojnom vrhu otkriva još nešto - nije riječ o sukobu na razini principa, oko stručnih stvari, koncepcija... Sukob se ponovo prelomio na tome tko je što rekao, tko je kome i što napakirao. U prvom su planu interesi pojedinaca, osobne ambicije i taštine. Brzina kojom je Stipetić poduzeo istragu oko Batušićeve izjave, i rezolutnost kojom Radoš najavljuje istragu oko Stipetića nisu se dale primijetiti kada je trebalo raščistiti mnoge mračne afere koje se tiču vojske. Prema HDZ-ovim kadrovima ministar obrane općenito pokazuje mnogo nježniji odnos nego prema onima koji bi mu oficijelno trebali biti partneri. Verbalno šamaranje u vojnom vrhu otkriva i razinu nepodnošljivosti koju akteri u vlasti međusobno gaje. Indikativan je u tom pogledu način na koji su nedavno na televiziji razgovarali Radoš i Agotić. Skoro da su jedan drugome u oči skakali. Državni se čelnici naravno međusobno ne moraju voljeti, ali javnosti baš ne moraju demonstrirati da su maltene na “pas mater” odnosu. Toliko bi se barem morali kontrolirati.