Predstavnici međunarodne zajednice u javnosti su uvijek suglasni oko poteza koje vuku glede krize u BiH, čak i onda kad se osobno ne slažu s određenim stajalištima. U tome nije poseban izuzetak ni britanski veleposlanik Graham Hand, ali pritom ipak ima i ponešto blažu retoriku od uobičajene u krugovima oko Ureda visokog predstavnika.

S druge strane, vrlo je važno također prepoznati da hrvatski narod nije zadovoljan formiranjem izvršne vlasti nakon izbora i zbog toga mislim da su te vlasti sada na potezu i da se trebaju obratiti Hrvatima kako bi se o tome moglo razgovarati.

Federalna Vlada prije svega mora biti vlada svih ljudi. Ja ne podržavam taktiku koju je primijenio HDZ niti smatram da je ona razumna. Međutim, uopće nema sumnje da postoji značajan broj pripadnika hrvatskog naroda u BiH koji sada nisu zadovoljni. Hrvati osjećaju da ni međunarodna zajednica prema njima nije pravilno postupila i rješenje za sve ovo leži u normalnom političkom dijalogu. Razgovarao sam s predstavnicima federalne Vlade i osjetio sam njihovu spremnost i želju da iziđu u susret potrebama hrvatskog naroda i da se povrati poljuljano povjerenje u institucije sustava. Mislim, dakle, da bi najbolje bilo da sada domaće vlasti poduzmu određene korake prema hrvatskom narodu, a da to ne čine predstavnici međunarodne zajednice. Na kraju svega mi smo ovdje samo gosti, a ne predstavnici vlasti.

Mislim da se treba uvažiti činjenica da su sada i na federalnoj i na državnoj razini u vlasti novi ljudi. Oni, izgleda, još uvijek nisu sasvim sigurni u tome kako bi neke stvari trebalo učiniti iako pretpostavljam znaju da trebaju učiniti ono što je ispravno. Teško je također odrediti s kim se može započeti dijalog jer je velik broj hrvatskih dužnosnika, ne samo iz HDZ-a nego i iz stranaka koje su s HDZ-om u savezu, sada na neki način izvan zakona. Teško je zapravo naći osobu izvan tih krugova koja nije izvan zakona, a koja tamo ima utjecaj. Međutim, ja još uvijek mislim kako se i u takvoj situaciji mogu pronaći osobe s kojima je moguće razgovarati. Smatram također kako je izuzetno važno da aktualni predstavnici federalnih vlasti krenu u obični narod, susretnu se s njim i objasne hrvatskom narodu na koji način on može riješiti svoje potrebe i probleme.

Možda se imaju pravo i na mene ljutiti jer sam i ja sudjelovao u donošenju odluka međunarodne zajednice. Siguran sam također kako nikada niste čuli od nas da su naše odluke savršene, da mi imamo mudrost Solomona. Poruka koju sam stalno slao svojim kolegama iz međunarodne zajednice bila je da mi moramo naći način na koji će se domaći ljudi uvesti u proces donošenja važnih odluka. Zbog toga ponavljam, sada je vrijeme da Vlada i na državnoj i na entitetskoj razini bude ta koja će donositi rješenje kojim bi se povratilo poljuljano povjerenje naroda. Ako oni to uspiju postići, onda ćemo napokon moći kazati da je ova zemlja postala demokratskom.

Slažem se s tim da hrvatske nacionalne adute treba uzeti iz njihovih ruku, ali mislim kako je najbolje da to učini federalna Vlada. Bit će pravilnije da to učine domaći predstavnici vlasti nego predstavnici međunarodne zajednice. Mi možemo pomoći u tome da se vodi ova zemlja, ali kamo bi ona otišla i što bi to značilo za njezin daljnji razvoj ako sve dužnosti preuzme međunarodna zajednica. To bi bilo čisto kolonijalno rješenje. Želim također naglasiti da će međunarodna zajednica ovdje ostati prisutna sve dok se ne pronađe trajno rješenje za ovu zemlju, a generalno uzevši, mislim da smo ipak postigli određeni progres.

Mislim da bi kantonizacija BiH u principu mogla biti neko rješenje, ali ne prije dvadeset godina. Problem je u tome što bi se kantonizacija trebala provesti i na području Republike Srpske, a to bi ponovno značilo pisanje nekoga daytonskog sporazuma. Kantonizacija bi možda riješila neke probleme koji su nastali daytonskim mirovnim sporazumom, ali to je očito bilo najbolje rješenje koje se tada moglo pronaći. Prije nego što se taj sporazum promijeni, potrebno je sve učiniti da on profunkcionira. Mi sada, na primjer, možemo otvoriti novo dogovaranje u Beču i tamo provesti nekoliko godina raspravljajući o svemu i svačemu. Za to se vrijeme u BiH ne bi mogao napraviti nikakav pomak, nikakav progres jer nitko od političara ne bi želio preuzeti nikakvu odgovornost ni za što. Dakle, sviđalo se to nama ili ne, mi moramo provesti daytonski sporazum koji je dizajniran ne samo da zaustavi rat, već da uspostavi jedno tolerantno društvo u BiH.