Pitanja se javljaju na forumima od Carbondalea do Cambridgea, od Birniinghama do Santa Babare: Kako objašnjavate konzervativnost Georgea W. Busha? Niste li iznenađeni da ljudi govore kako je njegova administracija usmjerena još više desno od one Ronalda Reagana? Jeste li to očekivali?

Predsjednik je upravo ono što je i sam kazao - konzervativac s osebujnim značajkama koje inače ne povezujemo s takvom vrstom političara. Kada su konzervativci preuzeli Kongres 1995. godine, pokušali su ukinuti Ministarstvo obrazovanja. Bush pokušava proširiti ulogu i proračun za to ministarstvo i imenovao je ministra obrazovanja čiji bivši postupci i stavovi opravdavaju Bushovo obećanje dato tijekom predsjedničke kampanje kako 'će se pobrinuti za svu djecu.' Mnogi konzervativci potpuno se protive imigraciji i ne sviđa im se promjena demografskog ustroja SAD-a, sa sve više južnoameričkog i azijskog stanovništva. Bush imigrantima želi dobrodošlicu i vidi ih kao izvor gospodarske i društvene vitalnosti.

Tako je njegov pristup otvoreniji, i da, suosjećajniji od onoga mnogih drugih konzervativaca. No čvrsti je konzervativac kada su u pitanju njegovi gospodarski stavovi posebice kada se radi o porezima, trgovini i trošenju vlade - i beskompromisniji je u svom protivljenju liberalnim programima nego što je to Reagan ikada bio. Zaista, može se govoriti o tome da je ova administracija potpunije i apsolutnije konzervativna od Reaganove prije 20 godina, isto kao što se republikanska stranka usmjerila više u desno u istom vremenskom razdoblju. U Reaganovoj Bijeloj Kući i kabinetu postojale su istinske napetosti između beskompromisnih konzervativaca koji su u Washington stigli iz Kalifornije i sa Zapada i tradicionalnijih republikanaca odgojenih i obrazovanih na sjeveroistoku, nasljednika filozofije Dwighta Eisenhowera, Nelsona Rockefellera i, da, Richarda Nixona.

Reagan je općenito govoreći stao uz Kalifornijce koji su bili dio njegovog unutrašnjeg kruga i bili postavljeni na čelne položaje njegove vlade. No imao je sluha i za suprotna stajališta, povremeno čak i ono svoga potpredsjednika, Georgea H. W. Busha. Kao što nas to novi predsjednik stalno podsjeća, on nije njegov otac. Stariji George Bush odrastao je u Greenwichu, država Connecticut, sin američkog senatora, klasičnog republikanca, sljedbenika Eisenhowera i Rockefellera.

Sin je odrastao u Zapadnom Teksasu kada su ortodoksne republikanske stavove definirali prvo Barry Goldwater a zatim Ronald Reagan. Slijedio je svoga oca do polaska na prvorazredno američko sveučilište, no, kao što se to pojašnjava u njegovoj autobiografiji, odbio ga je elitizam koji je tamo otkrio. A vlada koju predvodi ne uključuje skoro nikoga tko bi Bushu nudio drukčiji koncept republikanstva. Većina viših dužnosnika Bijele kuće odražava i podupire Bushov stil konzervativizma.

Ovo vrijedi posebice za potpredsjednika Cheneya, najutjecajnijeg od tih savjetnika. Cheney je svoju washingtonsku karijeru započeo kao pomoćnik umjerenog kongresmena iz Wisconsina, pokojnog Billa Steigera, no bio je zagriženi konzervativac u svojim kampanjama u Wyomingu i tijekom svoje karijere u Bijeloj Kući. Neki konzervativci na Colina Powella gledaju sa sumnjom jer podržava pravo na pobačaj. No njegova je karijera krenula uzlaznom linijom tijekom Reaganove administracije a njegov posao državnog tajnika ga ne uključuje u rasprave o domaćoj politici. Jedini dužnosnik na razini kabineta koji istinski utjelovljuje drugu vrstu konzervativizma upravo je dužnosnica, koja je najteže ušla u ovu Bijelu Kuću, čelnica Agencije za zaštitu okoliša, Christine Todd Whitman. Njen otac, Webster Todd, dugo je bio republikanski nacionalni odbornik za New Jersey i saveznik Nelsona Rockefellera. Christine Whitman odgojena je u duhu drugačijeg republikanstva a poteškoće na koje je naišla održavaju istinsku konzervativnost ove Bushove administracije. A to nas ne bi smjelo čuditi, piše David S. Broder za The Washington Post a prenosi list.