Prijetnja je javno i glasno izrečena, pa sada više nema uzmaka - ili će se pojedini ministri i Predsjednikovi savjetnici uozbiljiti i prestati voditi međusobne privatne ratove, ili će im se njihovi šefovi Račan i Mesić zahvaliti i na njihova mjesta dovesti ljude koji se neće igrati s tako ozbiljnim stvarima kao što su odnosi između Markova trga i Pantovčaka. Najopipljiviji je to rezultat čak šestosatnog »u dobrom smislu temperamentnog« sastanka što su ga u Vili Weiss vodili premijer Ivica Račan i predsjednik Stjepan Mesić sa suradnicima. Premda Račan - govoreći i u Mesićevo ime, čime je, po tko zna koji put od prošlogodišnjeg siječnja, nastojao pokazati da on i šef države nisu u svađi - nije novinarima spomenuo niti jedno ime, nema nikakve dvojbe oko toga na koga se odnosi ono prijeteće »sada je dosta«.

U Račanovu se kabinetu, prije svih, stolac drma ministru obrane Jozi Radošu, a u Mesićevu »dvorištu« vojnom savjetniku Imri Agotiću, koji su tjednima unatrag »uveseljavali« javnost osobnom netrpeljivošću, bezobzirno je zamatajući u načelni sukob o različitim viđenjima budućeg zakona o obrani zemlje. Čija će, i hoće li uopće, nečija »glava« na kraju biti žrtvovana, e da bi se građanima - koji gotovo već kipte od nezadovoljstva zbog »banalnosti« zvanih nezaposlenost, poskupljenja, srozani standard - pokazalo da šef države i premijer neće više nikome dopustiti da tako olako rasprodaje lanjsko povjerenje birača, moglo bi se znati vrlo brzo. Ali, sigurno ne prije svibanjskih lokalnih izbora, barem kad se radi o Račanovoj Vladi.

Jer, dok bi »umirovljenje« neskriveno politički ambicioznoga generala Agotića za Mesića bilo samo pitanje prestiža u odnosu na Markov trg, dotle bi Račan brzopoteznim eliminiranjem HSLS-ovca Radoša otvorio izuzetno delikatno pitanje suradnje s Draženom Budišom. Uostalom, nije se Radoš, u jednom od nedavnih intervjua, bez vraga hvalio da njegovo smjenjivanje ne dolazi u obzir, jer da bi to izazvalo »potres u koaliciji«. Ni prije, ali ni nakon predstojećih izbora, Račan si, čak i kad je u pitanju njegov autoritet kao premijera, ne može priuštiti sukob s Budišom, jer se upravo na maloj koaliciji SDP-HSLS i održava Vlada i velika koalicija. Zatezanje odnosa s drugom strankom u državi, a HSLS je to još uvijek, iako mu Tomčićev HSS opasno ugrožava tu poziciju, Račan ne može riskirati ni zbog već najavljena postizbornog »čišćenja« šesteročlane koalicije koje znači, gotovo pa sigurno, vraćanje u oporbu IDS-a i LS-a, možda i HNS-a. Doduše, javno se već spekulira s time da je Budiša spreman žrtvovati Radoša, jednog od svojih najbližih ljudi, ali pod jednim uvjetom - da, naime, i Račan položi podjednako veliku žrtvu. A to bi, nagađa se, bila smjena SDP-ova ministra policije Šime Lučina, na čiji račun, i zbog stanja u MUP-u i zbog nekih Lučinovih javnih istupa, stižu brojne kritike.

Kako će se razmrsiti već duboko zapetljani odnosi i u vladajućoj koaliciji, ali i oni između Vlade i Pantovčaka, i ne bi bilo pitanje od tolike važnosti za sve nas i za cijelu zemlju da se u Hrvatskoj »bolje živi«, a u što nas, stvarnosti usprkos, glavni i sporedni akteri tih svađa pokušavaju uvjeriti. Najgore što bi se na kraju moglo desiti, a čemu smo dosad već toliko puta svjedočili, jest još jedan »sastanak pomirenja«. Pa tako do nove svađe narodnih izabranika i, naravno, do nečijeg sljedećeg »sada je dosta«!