Nakon deset mjeseci stolovanja u metropoli koalicijska je vlast napokon podijelila par gradskih stanova. Preciznije, čast dijeljenja ključeva pripala je osobno gradanačelniku Milanu Bandiću i premijeru Ivici Račanu. Sve je bilo u velikom stilu, kako i dolikuje najjačoj stranci. A ne zna se što je bilo ganutljivije: Bandić i Račan, jedan uz drugoga, kako zajedničkim snagama čestitaju sretnicima, a na kraju gradonačelnik daruje premijera licitarskim srcem uz riječi “Ovo je od mene osobno” ili izjava bračnog para u invalidskim kolicima Grge i Ljube Leko koji su nakon sedam godina čekanja stana jedva smogli sabranosti da kažu: “Ovo će nam promijeniti život. Stan je naš novi početak.” Neki su vjerojatno pomislili kako bi se isto moglo reći i za stranačke kalege Bandića i Račana, pogotovo nakon što je potonji rekao: “Država će grad nagraditi nakon lokalnih izbora.” A Bandić, bez sumnje, želi biti taj dar. Lijepo zapakiran u velikoj kutiji i s obećavajućom mašnom!

Obećao je gradonačelnik kako će Grad do izbora podijeliti još 60 stanova, a naglasio je i kako niti jedan nije i neće biti dodijeljen prema nečijem naputku. I to je u redu. Međutim, možda je nešto manje u redu što je od dvije tisuće ljudi koji se nalaze na listi stan dobilo tek njih nekoliko desetaka. Još je manje u redu što su stanovi mogli biti dodijeljeni daleko ranije umjesto da se njima manipuliralo za izbore prošle godine, a poslužit će eto i za ovogodišnju kampanju. Najgore je ipak što je prošla vlast davala, a sadašnja to naslijeđe tolerira od samog početka, stanave osabama kojima je so cijalni status daleko ispod praga tolerancije socijalnog slučaja. Famoznim čuvarima gradskih stanova. Nedavno je jedan dužnosnik Grada iznio podatak koji je zapanjio javnost, a to je da je čak 83 posto čuvara iliti njih 195 u svojim stanovima nelegalno. No, Vladin povjerenik Josip Kregar još je u ožujku prošle godine otkrio “čuvarska” imena kojima je “istekao rok”, naravno zakonski, poput Ivice Ropuša, Ante Đapića, Tereze Kesovije, akademika Dalibora Brozovića. Da, da, svi će oni van kad mi dođemo na vlast, hvalila se tada koalicija.

I otada su čuvari stanova samo novinarska poštapalica. Na svakoj sjednici Poglavarstva bar po jedno pitanje i uvijek isti odgovor: “Zbog osjetljivosti, problema želimo sve dobro provjeriti. A o svemu ćete biti obaviješteni kad dođe vrijeme”.

Samo, vrijeme je širok pojam. Političari ga tumače prema izbornom rasporedu, a štrajkač glađu branitelj Josip Lulić mjerio ga je svakim daškom vjetra koji je ljuljao grane drveta srušenog na njegovu kuću bez prozora. Mnogi koji su shvatili kako bi moglo proći i 20 godina prije nego dobiju gradski stan obili su brave i uselili. A to će koštati puno više od izbornih bodova stranaka od kojih su birači prije svega očekivali obračun s nevaljalim naslijeđem, a ne njegovu toleranciju uz samohvalne izjave: “Mi nismo revanšisti.”