Podsjetimo, u Slobodnoj je prije dva dana prekinuta sjednica NO-a, jer su stanovite glavonje iz HSLS-a zaprijetile kako će, u slučaju promjene Uprave, sabotirati sanaciju. Slobodna je tako još jednom postala primjer lošeg funkcioniranja države: u devedesetima, je bila paradigma lupeške pretvorbe, a danas se pomalo pretvara u ogledni obrazac kako je u nas nemoguće bilo što napraviti dok se koalicijski partneri ne dogovore, a oni se pak apsolutno ni oko čega ne mogu dogovoriti. HSLS i SDP se nadmudruju oko utjecaja nad Slobodnom, kompromitiraju se u svojoj nezajažljivoj žudnji za moći, i ta agonija mazohistički traje, i traje, i traje... dok list sve dublje klizi u pašalićevsku paraobavještajnu kloaku gdje se ne zazire ni od izmišljenih intervjua.

I kako vrijeme prolazi sve je razvidnije da u tome gadnom srazu koalicijskih partnera neće biti pobjednika, eventualno će netko biti malo manji gubitnik. Pobijedit će, i pravo mu budi, samo Pašalić. Na sjednici NO-a u ponedjeljak vlast u Slobodnoj je trebao uzeti SDP: njegov je favorit bio direktor njegova uzdanica glavni urednik i sve je imalo ispasti složno i drugarski kao na radnoj akciji Šamac - Sarajevo. Koliko su socijaldemokrati bili sigurni u uspjeh, svjedoči to da je Vinko Bajrović dva dana prije već najavio odlazak prominentnih imena šovinističke uređivačke politike Slobodne.

Toliko je zluradog zadovoljstva bilo u riječima lokalne SDP-ove veličine, da je čovjeku, koliko god mu Ćelan i Vukman išli na jetra, na posljetku pomalo i drago da se SDP-ov naum nije ostvario. I još bi Josipu Joviću i dao za pravo što je Bajrovića dan kasnije okrpio preko čitave strane, da Jović sam nekoć davno nije bio najviđeniji maoist Imotske krajine. Na posljetku, možda bi ti se svidjelo i to da je HSLS u ponedjeljak osujetio namjere svojih koalicijskih ortaka, da ne znaš da i liberali u svemu ovome imaju nekakve, ne baš najčistije, interese. Liberali su u svemu ovome zapravo i malo krivlji od socijaldemokrata. Štoviše, u slučaju Slobodne HSLS ima vrlo impresivan i lijep kontinuitet političkog i ljudskog beščašća. Kada je u proljeće '93. Franjo Tuđman Slobodnu udijelio Kutli, liberali su, podsjetimo, imali vlast u Splitu s Nikolom Grabićem kao gradonačelnikom.

U tada imenovanom Upravnom odboru svojega Gorana HSLS je novinske kuće imali su čak i vlasti, on se doista nema čega plašiti predstavnika, Budišina kuma Gorana Dodiga. Osam godina poslije HSLS je postao vlast i u državi, ali je njegov djetinji strah i fascinacija HDZ-om ostala. Iz toga da oni odbijaju promigeniti Upravu Slobodne prije izbora možete nanjušiti kako su napunili gaće pred mogućnošću da bi na izborima desnica mogla ostvariti nekakav značajniji rezultat.

Osim toga, tu je i zahvalnost koju HSLS u kampanji očekuje od Jovića. Ruka ruku mije: oni su njemu produljili vijek trajanja, a on će valjda dati sve od sebe da produlji njihov. I tako horor u nastavcima sa Slobodnom ide dalje, Jović je neuništiv kao Freddy Krueger. Dok god su Račan i Budiša na vlasti, on se doista nema čega plašiti. Pa i Pašalić, Sanader i Tuđman: dok imaju takve neprijatelje, nikakvi im prijatelji ne trebaju.