Zakon o reviziji pretvorbe, o kojem su u srijedu i četvrtak raspravljali saborski zastupnici, pretvara se u još jedan neugodni bumerang za vladajuću koaliciju. Jer biračku su naklonost zadobili, uz ostalo, i najavama brze i temeljite revizije pretvorbe. Obećavali su razotkriti "one koji su opljačkali Hrvatsku". Sada, gotovo godinu i pol nakon izborne pobjede, i vladajući, stidljivo i kroza zube, priznaju da se cijela pretvorba ne može revidirati, a podrška javnosti pomalo se nasukava na hridi prevelikih očekivanja koja su sami potaknuli.

Preuzevši vlast, šestorka je brzo ponudila prvi nacrt zakona o reviziji, ali je zatim sve prebačeno u sporiju brzinu. Vladajući su se jako spotaknuli kad su prihvatili HDZ-ov prijedlog da se utvrdi lista 200 tajkunskih obitelji, što su se obogatile u navodnoj sprezi s hadezeovskom vladom.

Zakon o reviziji pretvorbe zatim je skupljao prašinu u zakonodavnim ladicama i pred zastupnike je sada došao sa sličnim dilemama. Treba li, pitaju se, pročešljati sve, kronološkim redom, ili se usredotočiti na najsumnjivije i najkrupnije slučajeve? Prvi je pristup preskup i predugo će trajati, drugi otvara mogućnost zloporaba u odlučivanju koja će kompanija biti pretresena, a koja otpuštena u bespuća ekonomske zbiljnosti.

Sumnju je izazvala i najava iz zakonskog prijedloga da će reviziji biti podložni ne samo protuzakoniti pretvorbeni postupci, već i oni nemoralni. To je, jasno, vrlo sklizak teren. Nije čudno što je HDZ već na tim pitanjima počeo otvarati paljbu. O moralnosti zakona mogu se lomiti koplja, društvene grupe mogu napadati zakonska rješenja s moralnih stajališta i nastojati ih promijeniti političkim sredstvima. Ali retroaktivno, državnom represijom kažnjavati "nemoralne privatizacije" nema nikakva smisla.

Kao što nema smisla obavljati reviziju cjelokupne privatizacije, samo je sad problem vladajućima kako da to javnosti kažu i objasne. Zasad oni uobičajeno nedisciplinirani, poput Damira Kajina (IDS), upozoravaju da Vlada do kraja godine želi privatizirati cijeli državni portfelj, što je nemoguće bude li se provodila sveobuhvatna revizija. Kajin se pita neće li stranci još više vremena trošiti na razmišljanje o ulaganjima u Hrvatsku ako ih, uz uobičajene prepreke, bude očekivalo i revizijsko sito.

Iz vladajućih redova čuje se kako bi tijelima pravne države, policiji i državnom odvjetništvu, trebalo ostaviti da istražuju i procesuiraju slučajeve u kojima postoje indicije da su prekršeni i oni zakoni po kojima je pretvorba provedena (ma što tko o njima mislio). Mediji su donijeli stotine dokumentiranih izvještaja o nelegalnim transakcijama, namještenim prodajama poduzeća, čak golom nasilju pri kupoprodaji dionica. Nešto od umiješanih pojedinaca možda će se moći kazniti, no pretvorbe će biti teško poništiti. U mnogim slučajevima poduzeća su promijenila oblik, spojila se s drugim kompanijama, prešla u ruke trećih, propala...

Velika obećanja koja potom podjare velika očekivanja građana opasna su politička zamka. Sociolog Josip Županov često ističe da promjene glasačkih odabira, pa čak i nemire, prije mogu izazvati neispunjena očekivanja o boljem životu nego "socijalna bomba" kojom često barataju naši političari. Županov to ilustrira pričom o američkim crncima koji su, pomireni s beznadem, desetljećima radili kao robovi na plantažama. Masovno nezadovoljstvo počeli su iskazivati tek šezdestih godina prošloga stoljeća, kad su stasale prve generacije crnaca sa sveučilišta i ojačala svijest o tome da u društvu nemaju ono mjesto za koje su počeli osjećati da im pripada.

Kad se i poduhvate stvaranja tijela poput Uskoka ili pisanja zakona o nacionalnoj sigurnosti, projektiraju preširoke ovlasti koje podsjećaju na želju njihovih prethodnika da nadziru sve i svakoga. I rasprše očekivanja da će u njihovu dobu biti drukčije. Kad uspiju zabilježiti malo veće stope privrednog rasta, očekivanja se razbiju o nove cijene benzina ili niže plaće stotine tisuća državnih službenika. Kritičari su onda skeptični i nakon stvarnih uspjeha policije u razrješavanju Sliškova ubojstva u centru Zagreba.

Suočavanje s velikim očekivanjima vladajuće očekuje i u predizbornoj kampanji koja se zahuktava. Ali to je politika, sami su si krivi.