ZAGREB, 26. travnja - Liječnici bez granica (MSF) objavili su u četvrtak dva dokumenta koji ističu odgovornost tadašnjeg zapovjednika snaga UN-a na prostoru bivše Jugoslavije Bernarda Janviera za masakr u Srebrenici, najveći genocid u Europi nakon Drugog svjetkog rata. Put pokolju u tada »zaštićenoj zoni«, u kojem su Srbi najprije izdvojili a zatim i ubili oko 7000 dječaka i muškaraca otvorio je francuski general Bernard Janvier koji je - kako proizlazi iz dokumenata - sklopio deal s Ratkom Mladićem, uz prešutno slaganje posebnog izaslanika UN-a Yasushija Akashija i tadašnjeg tajnika za mirovne operacija Kofija Annana, danas prvog čovjeka svjetske organizacije.

Prvi dokument koji je iznio MSF odnosi se upravo na zloglasni sastanak Janviera sa zapovjednikom bosanskih Srba Ratkom Mladićem, koji je 4. lipnja 1995. održan u Zvorniku. U tom su trenutku, valja podsjetiti, srpske snage kao taoce držale nekoliko pripadnika UNPROFOR-a, od kojih su dobar dio bili Francuzi. Dokument nije svjedočanstvo iz prve ruke: radi se o izvještaju koji je nakon sastanka posebni izaslanik UN-a Yasushi Akashi proslijedio tadašnjem tajniku UN-a za mirovne operacije Kofiju Annanu. Akashi javlja Annanu da general Janvier »potvrđuje informacije da je Mladić pripremio dogovor« koji oslobađanje pripadnika UN-a koje su bosanski Srbi držali kao taoce uvjetuje suszprezanjem međunarodnih snaga od zračnih udara na vojsku bosanskih Srba. U Akashijevoj faks poruci, kako prenose agencije, stoji da general Janvier nije potpisao nikakav dogovor tijekom sastanka s Mladićem te da je glavno tajništvo UN-a o svemu izvijestio 11 dana nakon sastanka, a i to tek na hitan zahtjev tajništva. No, iako Akashi piše da nikakav dogovor nije potpisan, u MSF-u ističu da su Srbi su do sredine lipnja oslobodili i posljednje taoce, što se i tada moglo protumačiti kao ispunjavanje njihovog dijela pogodbe.

U drugom dokumentu koji objavljuje MSF, otkriva se da su zapovjednik glavnog stožera UNPROFOR-a u BiH general Cees Nicolai i zapovjednik nizozemskih plavih kaciga u Srebrenici pukovnik Ton Karremans ustvrdili da »do tragedije u enklavi ne bi došlo da su odmah izvedeni masovni zračni udari na bosanske Srbe«. Pritom se dodaje da su se zapovjednik UNPROFOR-a u BiH britanski general Rupert Smith i Bernard Janvier sporili oko pitanja zračnih udara na bosanske Srbe.

Nijedan od ova dva dokumenta u biti ne otkriva ništa novo. Već u prvim mjesecima poslije maskara u Srebrenici svoj put do javnosti pronašli su neki interni dokumenti UN-a i kao i iskazi bliskih suradnika UN-vih civilnih i vojnih dužnosnika koji Janviera optužuju daleko više od Yashusijeve depeše Annanu. Prema njima, inicijator zvorničkog sastanka nije bio Mladić nego Janvier, a on je, tvrdi se, predložio i deal koji je sklopljen tog dana. Pretpostavka je da je francuski general djelovao pod pritiskom svoje vlade kojoj je sloboda francuskih pripadnika plavih kaciga preča od od rezolucije UN-a koja je prethodno razoružanim stanovnicima Srebrenice »jamčila« zaštitu »svim nužnim sredstvima, uključujući i primjenu sile«.

Dogovorom, koji je Janvier sam uvijek poricao, Mladić se obvezao da će odmah osloboditi taoce i da više neće ugrožavati živote UNPROFOR-ovih vojnika. Za uzvrat, Janvier je obećao da neće izdati naredbu za zračni napad na teritorij ni na ciljeve Republike Srpske. Francuski je general, kako su događaji pokazali, održao svoje obećanje Srbima, zaustavivši avione NATO-a koji su 11. srpnja, istog poslijepodneva kada je započeo napad na Srebrenicu, već bili u zraku. Spriječivši bombardiranje koje bi zaustavilo prodor srpskih snaga prema zaštićenoj zoni i potom zapovijedivši povlačenje nizozemskog bataljuna, Janvier je Mladiću praktički dao dopuštenje najgori pokolj na europskom tlu nakon sustavnog istrebljivanja u Trećem Reichu.