Josip Gucić, janjevački tajkun i bivši zlatar u petak je pušten iz pritvora, jer nije, kako je to tvrdilo tužiteljstvo, fiktivno kupovao dionice svojih poduzeća. Nije nenamjenski trošio kredite, koje mu je bez puno suvišnih pitanja, kad god je to zatražio, davala Zagrebačka banka. Gotovo tri mjeseca čovjek je nevin sjedio u zatvoru, dok se tužilaštvo okolo razbacivalo stotinama milijuna kuna koje je Guciću, sad se ispostavilo “fiktivno”, stavljalo na dušu.

Na zagrebačkom i riječkom sudu protiv njega se vode istrage teške više od pola milijarde kuna, a čovjek ništa nije kriv. Zašto je onda krajem prošle godine bježao u Njemačku? I na to je odgovoreno u odluci kojom se Gucić pušta na zasluženu slobodu. Lošeg je zdravlja, što je mjesecima poručivao s liječenja u njemačkim bolnicama, iako u to nitko nije vjerovao. A, zašto je onda za njim odletio i njegov sin Zvonimir? Pa, da prikupi dokumentaciju koja će dokazati da je njegova obitelj nevino osumnjičena, u što opet nitko riije vjerovao, a najnovija je odluka pokazala da je i to istina. E, da je isto toliko mjeseci i druga strana prikupljala dokumentaciju možda se Gucić sada ne bi odmarao u svom “dvorcu” u Konjšćinskoj ulici. Onoj istoj iz koje je 1978. godine zbog optužbi za šverc zlatom, prema vlastitom priznanju, pobjegao u Njemačku samo u gaćama, unatoč tome što je tridesetak patrolnih policijskih automobila okupiralo susjedstvo.