Birači će imati što čitati na glasačkom listiću. Prije nego 20. svibnja zaokruže svog favorita, morat će, barem pogledom ako su se već ranije odlučili, preletjeti opsežan popis stranačkih i neovisnih lista koje im se nude. Gotovo će postati izuzeci one sredine, mahom u slabo naseljenim i nerazvijenim područjima “bogu iza leđa” od kojih su ruke digle i stranke i njihove vođe, u kojima će se birati između dvije, tri ili četiri liste. U velikom dijelu zemlje izborna ponuda bit će bogata, makar brojem ako ne kvalitetom.

Budući da biračko tijelo, prema saznanjima iz pouzdanih sondaža javnog mnijenja, ali i prostog osluškivanja pulsa građana, ne dijeli taj zanos pa onda i ne potiče kandidate da se tako zdušno upuštaju u izbornu pustolovinu, u golemom dijelu dvojeći hoće li se uopće uputiti ka glasačkim kutijama, razloge nabujale konkurencije na političkom tržištu valja tražiti drugdje.

Prije svega, u onome što bismo mogli nazvati željom za uhljebljenjem, Svakako, danas je u Hrvatskoj lakše okušati se kao politički nego kao gospodarski poduzetnik. U zemlji u kojoj od investicija, zbog birokratskih i inih prepreka, odustaju i oni, poput Hrvata s Novog Zelanda Stjepana Arambašića, koji imaju kapital, a kamoli da se konkretno stimuliraju takvi koji imaju tek dobru ideju ili obiteljsku ušteđevinu i obećavajući program, politika postaje glavno sredstvo osiguranja egzistencije. Nije tu riječ samo o stranačkim aktivistima ili ambicioznim nezavisnjacima, već i o cijeloj koloni njihovih podupiratelja koji preko njih očekuju propusnicu za, kakav-takav, bolji život.

Konzekvenca je to još uvijek nezaustavljenog rasta nezaposlenosti, s jedne strane, te istodobno neučinkovitog, praktički nepostojećeg, cijelog niza mjera kojima bi se nezaposleni, ali i oni koji žele više, zainteresirali da samostalno krenu nešto proizvoditi, nečim trgovati ili nuditi razne usluge, osiguravajući radna mjesta i sebi i još pokojem štićeniku biroa za zapošljavanje. Problem, međdutim, nastaje kada se uvidi da je broj pristojno plaćenih i relativno sigurnih radnih mjesta koja se mogu posredovati politikom, i na državnoj i na lokalnoj razini, ograničen. Zbog toga je u procesu slaganja izbornih listi, a zbog različitih aspiracija, bilo žuči i napetosti u razvrgavanju i slaganju koalicija, zbog toga se moze očekivati nesmiljena kampanja. Ulog je za mnoge doista velik.

Drugi razlog velike količine izbornih suparnika koji će se i boriti za naklonost birača također je uvjetovan gospodarsko-socijalnim stanjem u zemlji. Opća kriza društva generira, naime, i bujanje “političkih proroka”. Kao što bi se moglo, gotovo matematički precizno, prognozirati kako će sljedeći i parlamentami izbori, ne poboIjša li se stanje hivatkog društva i države, obilovati velikim brojem pozvanih konkurenata za glasove birača, tako i sada na lokalnoj razini svjedočimo procvatu mesijanstva koje tvrdi da zna rješenja problema. Kroz nezavisne liste vraćaju se “otpisani”, na provjeru se stavljaju prave i lažne karizme (mnoge već dobrano izblijedjele), svojih pet minuta traže lokalni, od vrha zapostavljeni ili upućeni na kušnju, stranački moćnici i oni koji to tek žele postati...

I treće, nakaradno ali istinito, ovi su lokalni izbori od same, njihove najave zamišljeni kao veliko ispitivanje javnog mnijenja o stranačkom rejtingu. U tom duhu, izazvane su i one političke grupacije koje u pojedinim sredinama, od svojiph članova i od potencijalnih birača zajedno, jedva da mogu sastaviti izbornu listu. Koga briga što će promet biti velik, a zarada nikakva. Fatalizam, vjerovanje u sudbinu koja se preko noći može promijeniti, ne zastarijeva.

Činjenica je da su trenutno i programi i, naročito svježi i novi, Ijudi u drugom planu. Možda će se nešto promijeniti kada počne kampanja, kada se pred javnost istresu skriveni programski aduti s rješenjima za lokalne situacije, No, u kakofoniji velikog broja lista i kandidata unutar kratke predizborne kampanje doista će biti teško razabrati suvisla, racionalna i argumentirana rješenja, što bi načelno u demokracijama i trebala biti podloga za odlučivanje. Nema dvojbe da na izborima sudjeluju i vrijedni ijudi koji zastupaju kvalitetne programe, ima ih i na stranačkim i na nezavisnim iistama, ali ostaje pitanje hoće li ih u ovoj izbornoj džungli, i to je cijena demokracije, birači svugdje i uspjeti prepoznati pa onda i profitirati.