- Dakako da je javnost zabrinuta kad u okviru sustava koji bi trebao jamčiti sigurnost i obranu suvereniteta dolazi ne samo do koncepcijskih, već i do političkih razlika. Pitanja ukidanja vojnog roka i upravljanja obrambenim sustavom samo su neka od mnogih spornih pitanja između spomenutih subjekata. Mislim da to daje loš imidž cijelom sustavu. Vrlo je neprimjereno kad se najodgovorniji ljudi u tom sustavu ne mogu dogovoriti oko nekih stvari ili na osnovi stručnih analiza doći do rješenja, već preko medija iniciraju rasprave, zanemarujući istodobno stručna mišljenja. U okviru takve političke borbe može doći do pogrešnih rješenja s čijim posljedicama će se susretati ova ili neka buduća vlada.

U stručnim krugovima još uvijek se vode rasprave o tome koji je model bolji: opća vojna obveza ili njezino ukidanje i potpuna profesionalizacija vojske. I jedni i drugi imaju dobre argumente za i protiv. Stoga su sve države koje su išle prema ukidanju opće vojne obveze za sve građane vrlo oprezno testirale tu ideju u javnosti. To znači da su se na temelju stručnih analiza pokušaii pokazati gospodarski, socijalni, demografski i politički razlozi u korist takvog rješenja. Nitko nije donosio političku odluku dok nije imao jasnu stručnu argumentaciju.

- Zalažem se da Hrvatska vojska prati trendove razvoja suvremenih oružanih snaga, odnosno za postupnu profesionalizaciju koja će jednog dana dovesti do ukidanja vojne obveze, ali kroz model koji neće u sljedećih šest mjeseci prekinuti jednu vrstu tradicije na ovim prostorima, a to je opća vojna obveza. Zagovaram prelazak na manju vojnu organizaciju koja će biti kompatibilna zapadnim standardima, ali pod uvjetom da postoje šira sigurnosna jamstva na ovim prostorima.

Što se tiče naše političke, vojne i sigurnosne kulture, Republika Hrvatska nije još spremna za ukidanje opće vojne obveze. To je jedna potpuno nova situacija u kojoj bi se našli obrambeno-sigurnosni sektori. To nije moguće pripremiti za nekoliko mjeseci.

- Mislim da bi trebalo pripremiti model prema kojem bi do toga došlo tek 2005. ili 2006. godine. Tada će šire okružje biti, nadam se, mnogo stabilnije, a i pozicija Republike Hrvatske u euroatlantskim integracijama do tada bi trebala biti jasnija.

- Ima različitih rješenja. Postoje profesionalne vojske u manjem broju država. Uglavnom se radi o kombiniranom modelu profesionalne i ročne vojske. Zapadne zemlje u posljednjih desetak godina smanjuju broj vojnika, jer više nema velikih vojnih prijetnji s Istoka, moderniziraju vojsku, opremaju je suvremenim borbenim sredstvima koja zahtijevaju manje vojnika, uglavnom smanjuju svoje vojno osoblje i usmjeravaju vojne potencijale prema mirovnim operacijama itd. No, niti jedna država koja je odlučila ukinuti opću vojnu obvezu nije planirala taj proces provesti unekoliko mjeseci, već su to uglavnom razdoblja od pet i više godina.

- Različite su procjene koliko je za Hrvatsku optimalan broj. Američke procjene našeg sustava sugeriraju između 21 i 25 tisuća vojnika i mislim da se ministar Radoš poziva na te brojke. Treba imati na umu da su u tu procjenu, osim naših, ugrađeni i neki američki interesi. Ako gledamo oblik teritorija i geostratešku poziciju Hrvatske, možemo reći da to nije dovoljno. No, ako pretpostavimo stabilnu stratešku okolinu, posebice u BiH i SRJ, taj bi broj mogao biti dovoljan. Ali, jasno je da ne postoje čvrsta jamstva da će se situacija u te dvije države kretati u tom smjeru, pa je stoga teško govoriti o preciznim brojkama.

- Nacrt prijedloga Zakona o obrani predviđa devetomjesečni dobrovoljni vojni rok, nakon čega bi se ulazilo u profesionalni vojni sastav. Oni koji ne bi ušli u taj sastav, ili bi nekim slučajem izašli iz profesionalnog dijela, činili bi aktivnu pričuvu. Ukoliko ne bi bilo dovoljno dobrovoljaca za služenje vojnog roka, isti zakonski prijedlog predviđa pozivanje na služenje vojnog roka, ali ništa ne govori prema kojim bi se to kriterijima provodilo.

U svijetu postoje neki modeli odabira koji sliče više-manje lutriji, jer se imena vojnih obveznika određuju slučajnim odabirom prema JMBG-u, broju socijalnog osiguranja i slično. U svakom slučaju, prijedlog MORH-a o ukidanju obaveznog služenja vojnog roka otvara mnoga pitanja. Na žalost, MORH još uvijek nije javnosti ponudio konkretne odgovore na njih, a posebice putem kojih će se modela cjelokupni sustav ustrojiti. Ti bi odgovori trebali već sada biti poznati javnosti. U suprotnom idemo u proces s potpuno nepoznatim posljedicama po nacionalnu sigurnost i obrambenu sposobnost RH.