Republika: 07. 05. 2001.
RAZGOVOR: Zvonimir Baletić, znanstveni savjetnik na Ekonomskom institutu
Vlada šestorke ne želi odustati od ekonomske politike HDZ-a, što Hrvatsku vodi u propast
Proklamirana masovna politika stečajeva kao model ozdravljenja gospodarstva, doživjela je fijasko, a broj službeno nezaposlenih osoba u Hrvatskoj alarmantno se povećao
Razgovarao: Vedran Deranja
Zvonimir Baletić, znanstveni savjetnik na Ekonomskom institutu, i profesor političke ekonomije na Fakultetu političkih znanosti govori o problemu nezaposlenosti u Hrvatskoj, kao ključnom gospodarskom problemu države. Bivši ravnatelj Ekonomskog instituta kritizira aktualnu Vladinu ekonomsku politiku i upozorava na dugoročnu neizdrživost izostanka značajnijeg investicijskoga ciklusa.
Republika: Problem nezaposlenosti jedan je od ključnih hrvatskih gospodarskih problema. Stopa nezaposlenosti bliži se na alarmantnih 25 posto, a broj nezaposlenih popeo se na gotovo 400 tisuća osoba. Očekujete li promjenu toga trenda?
Baletić: Što se tiče same visine stope, ona je ipak relativna. Problem je u definiciji nezaposlenih osoba. Postoje nezaposleni ljudi koji ne traže posao, jer znaju kako ga neće ni naći. Takvi slučajevi često nisu niti zabilježeni kao nezaposleni. Neki su opet prijavljeni kao nezaposleni, a rade negdje drugdje. Ipak, ostaje činjenica kako je nezaposlenost zabrinjavajuće visoka. Ona je već dugo na jednoj nepodnošljivo visokoj razini, i što je još gore, ona se i povećava. Uzrok tome je nedostatak koncepcije razvoja.
Naime, dinamika razvoja posljednjih godina i način na koji se vodi ekonomska politika u pogledu razvoja i zapošljavanja je u osnovi pogrešna. Rezultati takve pogrešne ekonomske politike su jasno vidljivi. Nažalost, niti nakon političkih promjena nije došlo do preokreta. Bilo je obećano da će se po svaku cijenu zaustaviti daljnji rast nezaposlenosti. Na žalost, za sada nema izgleda da se ti trendovi zaustave. Situacija je zabrinjavajuća i trebalo bi poduzeti hitne i odlučne mjere. To se ne odnosi na samo podnxčje zapošljavanja, nego i na područje investicija, koje bi se trebalo šire otvoriti. Ova zemlja godinama nema ozbiljnijih investicija, pa prema tome ne može niti zapošljavati nove ljude. S droge strane, mnogo poduzeća i obrtničkih radnji bankrotira.
Republika: Vlada šestorke je očekivala kako će se politikom masovnih stečajeva stvoriti preduvjeti za rješavanje problema nezaposlenosti, kao i da će se dio radnih mjesta kroz stečajeve ipak spasti. Jesu li takva očekivanja bila utemeljena?
Baletić: Politika stečajeva svakako nije rješenje problema nezaposlenosti. Dapače, stečajevi samo, čega smo svjedoci proteklih mjeseci, stvaraju dodatnu nezaposlenost. Nova radna mjesta se otvaraju ako ljudima date priliku da nešto, s realiii.m izgledima za zaradu, mogu raditi i zaposliti dodatne ljude. Ali, za sada, situacija nije osobito povoljna i takvih prilika naprosto nema.
Republika: Gotovo svi se slažu kako nema izlaza iz ekonomske krize i rješenja problema nezaposlenosti bez povećanja izvoza i porasta proizvodnje. Jesu li hrvatske tvrtke uopće konkurentne?
Baletić: U Hrvatskoj se domaća proizvodnja supstituira uvoznim proizvodima. To je prva pogrešna stvar. Područje plasmana proizvoda iz domaće proizvodnje sve je manje. S drouge strane, naša proizvodnja uz postojeće parametre ekonomske politike, ne može izaći van. Ako ste izgubili domaće tržište, tada gubite i vanjsko tržište. Vi dalje ne možete normalno planirati razvojne projekte i proizvodnju novih proizvoda. Smanjivanje zaposlenosti normalno ide uz smanjivanje proizvodnje ili izostanak dovoljnog rasta proizvodnje.
Proizvodnja se može, možda malo i povećati, ali taj mali porast koji se sada bilježi, može se objasniti tehnološkim napretkom i boljom organizacijom postojećih poduzeća. Uvođenje tih mjera stvara daljnji pritisak na zapošljavanje, jer se smanjuje broj zaposlenih i u onim poduzećima koja se moderniziraju. Prema tome, samo ekspanzija proizvodnje, s godišnjom stopom rasta proizvodnje većom od 5 posto, otvorila bi prostor novom zapošljavanju.
Kako je hrvatsko gospodarstvo stalno ispod te razine rasta, onda nema prostora za novo zapošljavanje. Stvar je, prije svega, u dinamici ekonomskog rasta. Postojeći rast je ispod normalnih potreba za preokret u zapošljavanju.
Republika: Kako komentirate to da u nekim djelatnostima postoji manjak radne snage i da se radna snaga uvozi iz inozemstva. Takav slučaj imamo u brodogradnji, gdje naši Ijudi odlaze u inozemstvo, a na hrvatskim navozima vlada kroničan manjak nekih zanimanja?
Baletić: Stvar je u tome da su uvjeti rada i visina zarade, kod nas mnogo nepovoljniji nego u inozemstvu, pa ljudi jednostavno idu tamo gdje mogu više zaraditi. Naš radnik je, u europskom prosjeku, dobar radnik, i stranci ga rado zapošljavaju. Lako možemo na radna mjesta, koja su prazna, dovesti stranu radnu snagu, ali time ugrožavamo neke djelatnosti s kojima bi mogli napraviti izvozni proizvod. S obzirom na ekonomsku politiku kakva se vodi, na precijenjenu domaću valutu i visoke troškove života u Hrvatskoj, normalno je da ljudi biraju posao u inozemstvu. Domaće tvrtke ne mogu platiti razinu dohotka, kakvu naši radnici mogu dobiti u inozemstvu.
Republika: Razina cijena u Hrvatskoj odgovara razini cijena u zemljama Europske unije, dok s plaćama to nije slučaj.
Baletić: Da, tako je. Preuzeli smo struktum trošenja razvijenoga svijeta, jer smo se uključili u njihove procese, a u mjeri u kojoj smo sve više ovisni o uvozu, prisiljeni smo prihvatiti stntkturu cijena kakvu ima razvijeno okruženje. No, na to dugoročno ne bismo smjeli pristati. Morali bismo voditi računa kako ne možemo živjeti s niskom produktivnošću i niskim realnim plaćama po standardima potrošnje i standardima života u razvijenom svijetu.
O tome bi trebala voditi računa ekonomska politika. Rastu nam, naime, životni troškovi i preračunato u novac drugih, poglavito tranzicijskih, zemalja, to su još uvijek visoke plaće. Samo što se s tim plaćama ne može osigurati potrebna razina potrošnje.
Republika: Treba li država aktivnije podupirati programe prekvalifikacije?
Baletić: Tko nam garantira i da ti novoosposobljeni radnici neće otići istim putem - u inozemstvo. Prema tome, u Hrvatsku će doći samo onaj radnik koji može raditi uz tu plaću, a da pri tome osigura sebi ipak kakvu takvu razinu života.
S obzirom da se to ne može ovdje u Hrvatskoj, onda će doći oni Ijudi koji svoje osnovne potrebe i potrebe svojih obitelji zadovoljavaju negdje drugdje u Rumunjskoj, Albaniji ili na Kosovu. Znači da imaju prednost kod zapošljavanja Ijudi koji dolaze iz zemalja u kojima su relativne cijene proizvoda takve, da za isti novac dobiju znatno veći standard nego u Hrvatskoj.
Ono što naš čovjek ne može prihvatiti, zbog visokih troškova života, to može prihvatiti Rumunj, Bugarin ili netko treći. I od toga ne treba bježati.
Republika: Europska banka za obnovu i razvoj je procijenila kako u Hrvatskoj gospodarski rast neće prelaziti stopu od 3 posto godišnje. Koliko je to realno s obziron da neke procjene govore kako bi Hrvatskoj trebao za oporavak, gospodarski rast od najmanje 5,5 posto godišnje?
Baletić: Procjene Europske banke za obnovu i razvoj su vrlo ozbiljne i nema razloga sumnjati u njih. Niti ja ne očekujem da ćemo s ovakvom ekonomskom politikom ostvariti veću stopu rasta od 3 posto. To, međutim, znači da će se zadržati stanje kakvo jest, pogotovo na području zapošljavanja. Ta stopa rasta ostvarit će se više uvozom nove tehnologije, a manje otvaranjem novih radnih mjesta.
Kako bi ostvarili stopu zapošljavanja od dva posto, mi moramo imati stopu gospodarskog rasta trostruko višu – od 6 posto. I to stopu koja će iz godine u godinu kontinuirano rasti.
No, imamo i jedan problem više. Velik dio naše nezaposlenosti rješavamo na način da nam mladi Ijudi odlaze u inozemstvo i tamo nalaze posao. Kako bismo i njih zadržali i zaposliti u Hrvatskoj, a da nam se pritom nezaposlenost ne bi povećavala, morali bismo imati stopu rasta od 6 do 8 posto godišnje kroz razdoblje od desetak godina.
Republika: Možete li prokomentirati kritike kako Račanova Vlada nastavlja s ekonomskom politikom HDZ-a.
Baletić: U osnovi je koncepcija politike definitivno ostala ista. Dapače, ova je vlada još dosljednija u provođenju te koncepcije.
Niz ekonomista, među kojima i ja osobno, više smo puta upozoravali da se koncepcija nužno mora mijenjati.
Vlada je upala u isti kolosijek koji je već bivša hadezeovska vlada zacrtala. HDZ je izgubio vlast, prije svega, zbog nerješavanja temeljnih problema rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti. Još prošle godine sam rekao kako se niti ova, Račanova vlada neće dugo zadržati nastavi li provoditi HDZ-ovu gospodarsku politiku.
Ne znam kako će se stvari dalje razvijati, ali Vlada nije u proteklih 15 mjeseci napravila nužan i obećan zaokret u politici, pa niti posljedice nisu mogle biti drukčije.