ZAGREB, 10. svibnja - Uoči parafiranja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) Hrvatske Europskoj uniji (EU), među domaćim poslodavcima raste nervoza. Poslodavci upozoravaju da se hrvatski pregovarački tim tijekom pregovora s Bruxellesom nije u dovoljnoj mjeri konzultirao s njima, te strahuju da naši pregovarači nisu realno procijenili hrvatsku startnu poziciju, izjavio je glavni ravnatelj Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Željko Ivančević.

Prema Ivančevićevim riječima, hrvatski se gospodarstvenici, posebno oni iz tekstilne, farmaceutske i kemijske industrije, žale na prekratke rokove prilagodbe prije potpunog otvaranja hrvatskoga tržišta za robu iz EU. Osim prijelaznih rokova, poslodavci su skeptični i prema rješenjima koja SAA nudi u području subvencija, intelektualnog vlasništva, normizacije i standardizacije, te zaštite okoliša, budući da će ona znatno opteretiti njihovo poslovanje, a time i konkurentnost na domaćem i inozemnim tržištima. Za Ivančevića je posebno veliko razočaranje to što su pojedine druge zemlje u pregovorima s EU uspjele za svoje gospodarstvenike izboriti bolje uvjete pridruživanja toj integraciji. Usporedbe radi, Makedonija se u svom SAA s EU izborila za desetgodišnje prijelazno razdoblje, tijekom kojega će se u potpunosti liberalizirati trgovinu s EU.

»Nitko od nas nije protiv pridruživanja EU, ali u ovom procesu postoji više mogućih rješenja. Hrvatski gospodarstvenici nisu bili u dovoljnoj mjeri uključeni u pregovore s Bruxellesom, pa mislim da će pravi šok tek uslijediti kada se SAA počne primjenjivati. No, očito je da je donijeta politička odluka da Hrvatska što je moguće prije potpiše SAA«, kaže Ivančević. Ističe i kako se u ovom trenutku teško može računati na korigiranje pojedinih odredbi SAA, budući da su Zagreb i Bruxelles sporazum u načelu usuglasili, ali od hrvatskih pregovarača očekuje da gospodarstvenicima podrobnije pojasne što ih narednih godina čeka.

Prema tvrdnjama ministra vanjskih poslova Tonina Picule, Hrvatska i EU bi trebale parafirati SAA 14. svibnja u Bruxellesu, nakon što se tijekom vikenda održi treća i posljednja runda pregovora. Samo potpisivanje sporazuma uslijedilo bi u rujnu ili listopadu, nakon čega slijedi dugotrajna procedura njegova parafiranja u parlamentima zemalja članica EU i Hrvatskom saboru. Na dan potpisivanja SAA trebao bi biti potpisan i Privremeni sporazum (Interim Agreement), koji će gospodarskim odredbama SAA omogućiti da stupe na snagu najvjerojatnije već od 1. siječnja iduće godine. Time će, u stvari, početi teći rok za potpunu liberalizaciju trgovine između EU i Hrvatske.

Podsjetimo, odlukom Europske komisije potkraj prošle godine liberalizirano je gotovo 98 posto hrvatskoga izvoza na tržiše EU. Izuzetak čine jedino pojedini poljoprivredno-prehrambeni proizvodi, poput baby-beefa, vina, riba i ribljih konzervi. Osim toga, EU od ove godine primjenjuje i Ugovor o tekstilu s Hrvatskom, kojim se omogućuje potpuno slobodan izvoz hrvatskih tekstilnih proizvoda na tržište Unije. Navedeni preferencijalni režim izvoza za pet zemalja »zapadnog Balkana«, među koje u Bruxellesu svrstavaju i Hrvatsku, uključen je u SAA.

Prema Nacrtu SAA, kojeg je Vlada usvojila na sjednici u četvrtak, Zagreb se obvezao da će u roku od šest godina od dana stupanja na snagu SAA u cijelosti otvoriti svoje tržište za robu iz EU. Pomoćnica ministra gospodarstva i članica hrvatskog pregovaračkog tima zadužena za liberalizaciju trgovine industrijskim proizvodima, Olgica Spevec nedavno je pojasnila da je hrvatski pregovarački tim sastavio tri zasebne liste: jednu za industrijske proizvode, drugu za tekstil i treću za čelik. Za uvoz gotovo 80 posto industrijskih proizvoda porijeklom iz EU trebao bi se primjenjivati bescarinski tretman od trenutka primjene SAA, što znači najvjerojatnije od iduće godine. Za ostatak je predviđeno tranzicijsko razdoblje za ukidanje carina, pri čemu su sastavljene dvije liste: jedna za manje osjetljive proizvode za koje bi se carina ukinula do 1. siječnja 2004. godine, te druga za osjetljivije proizvode, za koje bi Hrvatska trebala ukinuti carine do 1. siječnja 2007. godine.

U osjetljive proizvode hrvatska je strana svrstala uglavnom proizvode onih industrijskih grana u kojima privatizacija i restrukturiranje još nisu završeni, te one koje obično nazivamo radno-intenzivnim djelatnostima. Riječ je, dakle, o naftnoj industriji, industriji obuće, nemetala i sl., kojima bi jaka EU-konkurencija mogla naštetiti.

Hrvatski su pregovarači Bruxellesu predložili i dvije liste za tekstilne proizvode: jednu s manje osjetljivim proizvodima, za čiji bi se uvoz iz EU carine ukinule 2004. godine, te listu s osjetljivijim proizvodima, s tranzicijskim razdobljem do 2006. godine. Na prvoj su listi uglavnom tvrtke koje se bave lohn poslovima. Na listi za čelik nalaze se samo proizvodi poput betonskog željeza, a hrvatska je strana ovdje ponudila prijelazno razdoblje do 1. siječnja 2006.

Adriano Milovan