Odljev mozgova, odnosno odlazak kvalitetnih mladih intelektualaca iz Hrvatske, kao i “traćenje mozgova” što pretpostavlja neiskorištavanje intelektualnih sposobnosti svojih stručnjaka i dalje je jedan od krucijalnih problema Hrvatske. Neki od uzroka “odljeva mozgova” su profesionalne mogućnosti, spremnost zemlje da prihvati promjene, razlike u tehnološkom razvoju, nedostatak kadrovske politike u zemlji, razlike u osobnim primanjima, te utjecaj školovanja ili specijalizacije u inozemstvu. “Odljev mozgova” pouzdani je simptom bolesti i da bi se ona spriječila trebali bi biti ispunjeni neki preduvjeti, prvenstveno radikalna promjena državne politike prema znanosti, tehnologiji, otvorenosti društva te status stručnjaka.

Upitnik kojim su snimane namjere mladih znanstvenika da odu raditi i živjeti izvan Hrvatske iz 1998. godine, a u okviru istraživačke teme “Nositelji znanstvenog i tehnološkog razvoja” Instituta za društvena istraživanja iz Zagreba (istraživanje “Potencijalni egzodus mladih znanstvenika”, koje je provela Branka Golob), poslužio je posredno, preko svjedočenja ispitanika, kao sredstvo u zahvaćanju već ostvarenog odlaska mladih. Kako ističe Golob, interes je bio usmjeren na pojedince koji su se u inozemstvu zaposlili unutar znanstvenoistraživačke djelatnosti - u nekom institutu, istraživačkoj jedinici ili na fakultetu. Jedno od pitanja u upitniku tražilo je od ispitanika da upišu broj svojih kolega, suradnika ili prijatelja iz studijske generacije za koje pouzdano znaju da su otišli u inozemstvo i tamo se zaposlili u znanstvenoj djelatnosti ili instituciji.

No, pokazatelji prema kojima još uvijek gotovo dvije trećine nezadovoljnoga znanstvenog podmlatka iskazuju određenu veću ili manju spremnost da napuste zemlju, zabrinjavajući su, posebice u povijesnom trenutku vitalnih strukturalnih promjena u njoj, smatra Golob, dodajući kako je posebno obeshrabrujuće i štetno ako se udruže za izlazak iz zemlje i izlazak iz profesije, što je čisti gubitak za znanost kao takvu. Čak 580 ispitanika ili 69 posto mladih zna za jednoga ili veći broj svojih kolega iz studijske generacije koji su otišli u inozemstvo i tamo započeli ili nastavili znanstvenu karijeru. Svaki drugi mladi znanstvenik u Hrvatskoj zna barem jednog kolegu koji je otišao izravno nakon završetka studija, te barem još jednoga koji je otišao iz neke znanstvene institucije. Prosječno svaki ispitanik iz uzorka iz osobnog iskustva zna za 2,42 otišlih neposredno nakon završetka studija i za 2,25 otišlih iz neke znanstvene institucije.

Prema izvještaju iz 1995. godine, 80,2 posto onih koji su otišli iz neke znanstvene institucije bilo je pretežno u mlađoj životnoj dobi (do 40 godina). Ako njima pridodamo polovinu vrijednosti od otišlih “podjednako mladih i starijih od 40 godina” - što čini 10,3 posto, pojašnjava Golob, raspolaže se podatkom da je 85,3 posto emigranata iz znanstvenih institucija bilo mlađe od 40 godina, što većim dijelom odgovara osobnom segmentu emigranata prema izvješću iz 1998. godine.

Analizirajući odlike potencijalnog odljeva u odjeljku o njegovim determinantama uočava se kako već na razini razmišljanja i stvaranja odluke o emigriranju, znanstveno područje igra značajnu ulogu. Prema udjelu ispitanika s iskustvom o odlasku svojih studijskih kolega, znanstvena područja svrstala su se prema inozemnoj propulzivnosti na sljedeći način: prirodoslovno 31,4 posto, tehničko 26,2 posto, biomedicinsko 19,3 posto, društveno-humanističko 14.1 posto i biotehničko 9,0 posto. Ukoliko se promatra unutarnji gubitak pojedinog znanstvenog područja, koja su po broju studenata vrla različita, poredak je drugačiji. Najveći relativni odljev mladih imala je biomedicina u kojoj 80,6 posto ispitanika zna za odlazak studijskih kolega iz iste generacije. Slijede u poretku: tehnika 77,6 posto, prirodoslovlje 74,9 posto, biotehnika 51,5 posto i društveno-humanističko područje 50,9 posto. Dakle, iznadprosječan odljev diplomiranih studenata 1998. godine imalo je biomedicinsko, prirodoslovno i tehničko područje, a iznadprosječan odljev mladih istraživača iz znanstvenih institucija imale su biomedicina i tehnika. Receptivnost svjetskih znanstvenih centara upravo za prirodnjake i tehničare, kao i njihova veća uključenost u međunarodnu znanstvenu zajednicu preko medunarodnih projekata i uhodane suradnje, potvrđeni su u istraživanjima iz 1995. i 1998. godine.