Koalicijskoj se vlasti zakuhalo pred lokalne izbore! Predizbornu klimu gotovo su jače zagrijali štrajkovi nego političari s novim obećanjima. Do nedjelje su se naredala tri štrajka, jedna najava i nekoliko prijetnji štrajkovima. U četvrtak štrajkaju srednjoškolski profesori, a pred Banske dvore stiže nekoliko stotina radnika HT-a, uz prijetnju da će za dva tjedna isključiti cjelokupni telekomunikacijski sustav.

Premda su razlozi za štrajk različiti, svi su upućeni na adresu Vlade, tj. državnog poslodavca. Radnici HT-a bune se protiv prijedloga restrukturiranja a, kao i poštari, štrajkaju i zato što uprave ne poštuju kolektivne ugovore pa radnicima još od lani duguju za plaće milijune kuna. Srednjoškolski sindikat štrajkom pokušava natjerati Vladu na pregovore, dok »Preporod« i medicinske sestre prijete štrajkom kako bi spriječili smanjivanje plaća u lipnju, od kada će u primjenu novi sustav plaća.

Nezadovoljstvo se u sindikatima dugo kuha zbog Vladine politike plaća, po kojoj u javnim i državnim službama te državnim poduzećima sredstva za bruto plaće treba smanjiti za deset posto. Vlada je otkazala kolektivne ugovore u javnim poduzećima, a u većini, ne samo u HT-u i HP-u, zapeli su pregovori o plaćama, jer uprave odbijaju platiti lanjske dugove. Nezadovoljstvo tinja u svim sindikatima javnih i državnih službi, jer će plaće u lipnju pasti, ali se ne zna koliko, budući da Vlada još nije utvrdila osnovicu za plaće.

To, što se štrajka ili što se štrajk najavljuje baš uoči izbora, nije slučajno. Kao što se Vlada pokušala koristiti trikom pa će o visini osnovice odlučiti poslije izbora, ne bi li tako spriječila štrajkove u »krivo« vrijeme, tako su se i sindikati poslužili logikom da je vlast najbolje pritisnuti onda, kad je najosjetljivija. Iako ovi štrajkovi pred izbore nisu politički štrajkovi, kojima bi cilj bio stvaranje klime za rušenje vlasti, oni su svakako politička poruka vlasti, ali i biračima.

Sindikati i štrajkom poručuju Vladi da su nezadovoljni neispunjenim obećanjima, izostankom socijalnog dijaloga i sporošću kojom se provode reforme. Razočaranje vlašću iskazali su gotovo svi sindikati, koji ovoga puta nisu pozvali članstvo da glasa za stranke šestorke, a neki su čak pozvali birače da glasaju za nezavisne kandidate i tako kazne vlast za lažna obećanja.

Ni nakon skoro godinu dana pregovora Vlada nije uspjela sa sindikatima i poslodavcima sklopiti socijalni pakt o smjeru gospodarskih i socijalnih promjena. Trenutno na ruku Vladi ide nesklonost javnosti prema štrajkašima u javnim službama i javnim poduzećima, gdje su plaće, za razliku od onih u privredi, barem pristojne i koliko-toliko sigurne. No, to ne umanjuje štrajkašku poruku pred izbore. Želi li Vlada saveznike u reformama, morat će ih i pridobiti za pregovore. A ulica svakako nije to mjesto.