Novi list: 18. 05. 2001.

EKSKLUZIVNO: SEDMORICA DIREKTORA VELIKIH HRVATSKIH PODUZEĆA UPUTILA APEL VLADI

Neka Vlada potiče domaću, a ne ponudu multinacionalnih kompanija!

Na inicijativu Ante Vlahovića, predsjednika uprave rovinjskog TDR-a, apel Vladi su potpisali i Ivica Todorić iz Agrokora, Želimir Vukina iz Lure, Darko Marinac iz Podravke, Milan Artuković iz Francka, Darko Korotnik iz Kraša, Dragutin Drk iz Vindije te Nadan Vidošević, prvi čovjek HGK, a idućih se dana očekuju supotpisi još 20-ak direktora velikih hrvatskih, državnih i privatnih tvrtki

Piše: Ivo JAKOVLJEVIĆ

ZAGREB - Nakon dvodnevnih konzultacija u priličnoj diskreciji, jučer i prekjučer, dijelom i pod krovovima Hrvatske gospodarske komore, sedmorica su direktora preostalih velikih hrvatskih prehrambenih poduzeća preko prvog čovjeka Hrvatske gospodarske komore, Nadana Vidoševića, uputila apel za spas domaće ponude, domaće proizvodnje i domaćih investicija. Njihov apel-vapaj zapravo se svodi na otvoreni zahtjev: neka Vlada svim raspoloživim mjerama i novcima poreznih obveznika ubuduće prije svega potiče domaće investitore, a ne multinacionalne kompanije!

Taj dokument pod naslovom: “O slučaju stranih ulaganja kakva se u Hrvatskoj ne smiju poticati”, na inicijativu predsjednika uprave rovinjske Tvornice duhana, Ante Vlahovića, potpisali su i Ivica Todorić iz Agrokora, Želimir Vukina iz Lure, Darko Marinac iz Podravke, Milan Artuković iz Francka, Darko Korotnik iz Kraša, Dragutin Drk iz Vindije te Nadan Vidošević, prvi čovjek HGK, a idućih se dana očekuju supotpisi još 20-ak direktora velikih hrvatskih, državnih i privatnih tvrtki.

Strah od totalnog preuzimanja

Najnoviji povodi za taj iznenadni složni apel nalaze se ne samo u prijetećoj monopolizaciji bankarskog sustava u Hrvatskoj, pod kapom jedne njemačko-talijanske bankarske asocijacije, niti samo u opasnosti da nadirući British American Tobacco preko Zadra preuzme i rovinjski TDR, te zagospodari cjelokupnim tržišnim prostorom jugoistočne Evrope (što mu je i strateški cilj), nego i u pogubnim posljedicama prodora stranih trgovačkih lanaca, koji na hrvatskom tržištu razaraju gotovo sve što je još ostalo u veletrgovini i maloprodaji, da bi na posljetku zaprijetili jeftinim preuzimanjima cjelokupne poljoprivrede, turizma i svih atraktivnijih građevinskih i poljoprivrednih zemljišta. I sve to u sklopu “rastućeg hrvatskog rejtinga u svijetu”, uspješnog okončanja pregovora s EU-om o Sporazumu o stabilizaciji i priključivanju, te uoči završnog kruga privatizacije preostalog državnog vlasništva u naftnoj industriji, energetici, poljoprivredi i turizmu.

Sedmorica direktora, naime, Vladi otvoreno postavljaju prozaična pitanja, kao: treba li posebno poticati stranog ulagača čiji godišnji prihodi nadmašuju hrvatski bruto-proizvod, koji ostvaruje dobit veću od pet milijardi dolara, koji može obarati cijene svoje ponude? Treba li pomagati strane investitore, kojima pri ruci stoje domaći mediji (koji imaju većinskog stranog vlasnika), koji su mu u tome priklonjeniji nego oni u matičnoj zemlji? Trebaju li u Hrvatskoj posebni poticaji multinacionalnim kompanijama, koje su monopolisti u više desetaka zemalja, u kojima imaju suverenu tržišnu moć? Treba li pomagati strancima, koji svoju dobit šetaju po raznim poreznim oazama širom svijeta?

Strancima je cilj: otimanje trzišta

Nama gospodarstvenicima je, stoji u tom apelu-zahtjevu spomenute sedmorice, jasno da je glavni cilj stranih ulaganja zapadnih kompanija u tranzicijskim zemljama - otimanje i preuzimanje nacionalnih tržišta, nakon čega slijedi koncentracija njihove ponude i moći (bilo to u bankarstvu, duhanskoj industriji, trgovini ili nekoj drugoj, globaliziranoj djelatnosti).

Ilustrirajući tu tezu slučajem BAT-ova preuzimanja Tvornice duhana Zadar, potpisnici apela ističu da je prema svim dosadašnjim iskustvima ta investicija privremena, te da - čim ispuni svoje ciljeve – BAT-ov TDZ može zatvoriti dućan. BAT, kao multinacionalna tvrtka, u posljednjih je nekoliko godina, zatvorio 20-ak “svojih” tvornica cigareta u svijetu, a nedavno jednu i u Belgiji, čiji je proizvodni kapacitet bio dostatan za cjelokupno hrvatsko tržište.

Prodajom TD-a u Zadru nije profitirao ni državni proračun, nego samo pojedinci i novopečeni zadarski dioničari. Zato je, na temelju dosad prilično bogata privatizacijskog iskustva, kako ističu sedmorica direktora, važno da Vlada javno kaže u kojem su slučaju strana ulaganja poželjna, a u kojem i pod kakvim uvjetima - nisu!

S okusom i gorčinom kolonije

Ali, u posljednje dvije i po godine od početka ostvarivanja TDR-ova projekta koncentracije i restrukturiranja hrvatskog duhanskoga gospodarstva, pod okrilje stranog konkurenta svrstale su se malobrojne domaće gubitničke skupine. Taj nam je strani investitor (BAT!), slažu se “sedmorica”, i javno i u kuloarima, i u gospodarstvu i u državnim ustanovama dijelio lekcije o slobodnom tržišno n gospodarstvu, prednostima tržišne konkurencije, štetama monopolizma, i o naprednom zakonodavstvu. Opstruirali su se hrvatski pregovori za ulazak u Svjetsku trgovinsku organizaciju, prijetilo zatvaranjem investicija, TDR javno optuživan za “neviđene makinacije”, poništavana su sudska rješenja u TDR-ovu korist u rekordnom roku, i to na način koji je dan prije ministar gospodarstva javno zagovarao, i tako unedogled redale hrpe proturječnih i nelogičnih poruka hrvatskoj gospodarskoj i političkoj javnosti, sve do neviđenih pritisaka, kako je to izjavio jedan od naših ministara.

Toliko željeni strani investitori, čija ulaganja potiče i hrvatska Vlada, očito je - složila su se sedmorica dikrektora naučili su se širom svijeta koristiti kolonijalnim manirima u

rješevanju svojih gospodarskih, tržišnih i političkih interesa. Konačno pitanje, koje u ovom apelu nisu izričito napisali, glasi: mora li Hrvatska u Evropsku uniju kročiti kao - kolonija?