Vlada je odlučila podebljati liniju koja omeđuje hrvatsko tržište i strancima je učiniti uočljivijom. Počelo je razvrgavanjem ugovora s Enronom, nastavilo se u niz drugih situacija poput ove najnovije, s duhanskim koncernom BAT-om. I klackalica s talijanskom bankom UniCredito, koja namjerava ući u Zagrebačku banku, može se pripisati tim novim vjetrovima. Očito je odlučeno skinuti s polica prašnjav zakonski instrumentarij koji omogućava da se domaće proizvođače malo više zaštiti, a tržište ponešto pripazi i uredi.

Toj temi pripada i priča o novim zagrebačkim tramvajima. Hoće li ih gradsko komunalno poduzeće jednostavno naručiti od najrenomiranijih stranih proizvođača ili će se proizvodnje prihvatiti domaći proizvođači po starom receptu - tako da se najprije pobrinu za novu tehnologiju, a da je u budućnosti otplaćuju na mekšem tržištu, istočnije od Hrvatske? Za očuvanje radnih mjesta u industriji druga je varijanta svakako prikladnija. A kako o tramvajima državnog poduzeća neće odlučivati lokalni menadžment, nego političari, može se pretpostaviti kakav će biti ishod.

Primjerima nove struje razmišljanja mogao bi se dodati i stav prema nekim vanjskim kreditorima: uzme li Hrvatska njihove povoljne zajmove, obavezna je raspisati međunarodni natječaj, a u tom će slučaju vjerojatno i posao obaviti strane, a ne domaće tvrtke. Tu "novu politiku" bilo bi preoštro nazvati strahom od stranaca, jer domaći su političari istodobno iznimno aktivni u privlačenju mogućih novih investitora. Nazovimo to, dakle, aktivnijim odnosom prema interesima ovdašnje industrije i zaposlenosti domaćeg stanovništva, što u širokoj javnosti uvijek dobro zvuči, u predizborno vrijeme pogotovo.

Kao što je gotovo sve u životu stvar mjere, tako je i u ovim pitanjima. Postane li zaštita domaćih dominirajući trend, podlegnu li vlasti zbornom vapaju najvećih domaćih proizvođača koji traže još više zaštite, s pravom će se aktualnim političarima reći da ne vjeruju u efikasnost tržišta, da ne vjeruju u sposobnost poduzetništva, da žele umjesto poduzetnika usmjeravati tokove kapitala... I, na kraju krajeva, da se njihovo djelovanje ponešto kosi s Ustavom, u kojem su tržište i slobodno poduzetništvo dobili svoje mjesto.

Sjetimo se kakva je povika svojedobno bila na dolazak stranih trgovačkih lanaca. Što smo s njima dobili? Jenjanje šopinga u inozemstvu i niže domaće cijene. I to bez kojekakvih državnih zabrana.