Izbor ekscentričnog konzervativnog medijskog tajkuna Silvija Berlusconija za novog talijanskog čelnika potiče čitav niz fascinantnih pitanja. Unatoč europskoj medijskoj kampanji demonizacije, Berlusconi je proteklog vikenda bez problema pobijedio u oba doma parlamenta. Američki konzervativci možda će biti ponosni na to što je vodio kampanju pod Gingrichevskim sloganom 'ugovora s talijanskim narodom', uključujući smanjenje poreza, reformu razgranate talijanske birokracije, reformu obrazovanja, reda i zakona i nadmetanja za ugovore glede javnih sektora. Međutim, prije no što počnemo slaviti povratak europskog konzervativizma, vrijedno je prisjetiti se kako je posljednji Berlusconijev boravak u uredu premijera Italije trajao šest mjeseci.

Berlusconi će predvoditi 59. talijansku vladu od Drugog svjetskog rata. Posebno je zanimljivo kako će Berluconijeva vlada proći u 15-članoj Europskoj uniji, kojom dominiraju socijalističke vlade. Jedine zemlje članice EU-a koje također imaju konzervativnu vladu su Španjolska i Austrija, a kao što se možemo prisjetiti, austrijska konzervativna vlada pod kancelarom Wolfgangom Schusselom prošle je godine bila kažnjena zbog toga što je kao koalicijskog partnera imala 'Slobodarsku stranku' Joerga Haidera. Nakon talijanskih izbora, jedna od četiri velike europske zemlje mogla bi predvoditi konzervativni blok u nastajanju. Ovo ima potencijal predstavljati alternativnu viziju Europe, s manje centraliziranom upravom iz Bruxellesa i prijateljskijim odnošajima sa SAD-om.

Berlusconijevi koalicijski partneri, koji uključuju neofašistički 'Nacionalni savez' i secesionističku 'Sjevernu ligu', potakli su i ponešto konsternacije. Pa ipak, diplomatske sankcije koje je EU nametnuo Austriji prošle godine vjerojatno neće biti ponovljene. 'Sada ne vidim naznake takve inicijative', kazao je švedski premijer Goeran Persson, čija zemlja trenutno predsjeda Europom.

Kažnjavanje male Austrije jedna je stvar. Učiniti isto Italiji sasvim je nešto drugo. Osim toga, rane koje su za sobom ostavile sankcije još nisu zacijelile, kako je austrijska zamjenica kancelara, Susanne Ries-Passer, urednicima 'The Washington Timesa' kazala prošloga tjedna; čelništvo 'Slobodarske stranke je preuzela s ciljem obnove javne slike o stranci nakon što je Haider bio prisiljen dati ostavku. Haider zasigurno nije nešto na što Austrijanci mogu biti ponosni. Pa ipak, kazala je, 'sankcije su veoma naštetile konceptu ujedinjene Europe.' U rujnu prošle godine, Danci su glasovali protiv pridruživanja zajedničkoj europskoj valuti, za što se smatra da je odluka na koju je utjecalo EU-ovo ponašanje 's visoka' prema Austriji.

Neki će biti iznenađeni time da su europski konzervativci i dalje privrženi zamisli Europske unije, što američki kritičari Europe, koji se u svojim interpretacijama često oslanjaju na britanske konzervativne euroskeptike, često previđaju. Berlusconi je naglasio svoju predanost i Europskoj uniji i Sjedinjenim Državama. Čak i u Austriji, 'Slobodarska stranka' zalaže se za širu Europsku uniju, uključujući i širenje na istok, na bazi thatcherovske vizije gospodarske suradnje između suverenih nacionalnih vlada. Zamisao jest slijedeća: ako Europsku uniju proširite dovoljno, dublja politička integracija postaje nemoguća. Francuski konzervativac Yvan Blot, bivši član Le Penove 'Nacionalne fronte', u 'Heritage Foundationu' je izjavio kako iz perspektive sasvim centralizirane i birokratske zemlje kao što je Francuska, Europska unija djeluje kao raj dobrog upravljanja i kapitalizma slobodnog tržišta.

Njemačka 'Kršćanska demokratska unija' (CDU), koja se još uvijek pokušava oporaviti od skandala financiranja kampanje Helmuta Kohla, zalaže se za EU i njegovo širenje. 25. travnja, nova predsjednica CDU-a Angela Merkel, kazala je u svome govoru u Washingtonu kako će konzervativna politika kao što je decentralizacija vladinih funkcija olakšati Nijemcima da osjećaju kako kontroliraju vlastite živote unutar Europske unije.

U Britaniji, međutim, konzervativci ostaju i dalje duboko podijeljeni glede pitanja Europe pod slabim čelništvom Williama Haguea. Britanski premijer Tony Blair sazvao je opće izbore 7. lipnja, na kojima će nažalost vjerojatno uvjerljivo pobijediti unatoč raširenom razočaranju njegovom vladom. Od pada Johna Mayora i poraznog gubitka izbora 1997. godine, konzervativci jednostavno ne predstavljaju vjerodostojnu alternativu, a dio problema jest duboki i gorki jaz unutar stranke glede njenog stava u svezi s EU-om. Konzervativna stranka apelira na ostanak Britanije u Europi, no na distanci od ostalih članica. Rezerviranost Anglosaksonaca je razumljiva, s obzirom na dugu britansku povijest neovisnosti na koju su ponosni. Pa ipak, da se britanski konzervativci ozbiljno uključe u raspravu glede budućnosti Europe, oni i njihovi kolege s kontinenta mogli bi preusmjeriti političke smjernice Europe u svom smjeru. Možda bi trebali proučiti scenarij Berlusconijeve kampanje, piše Helle Bering.