Pomoćnik generalnog sekretara NATO-a za političke odnose, njemački diplomat od karijere i dugogodišnji bliski suradnik Hansa Dietricha Genschera, dr. Klaus-Peter Klaiber, ne štedi riječi hvale za sve što je Hrvatska postigla u posljednjih petnaestak mjeseci. A njegove riječi imaju veliku težinu, jer radi se o trećoj osobi u hijerarhiji Sjevernoatlanskog saveza, u čija zaduženja se - uz savjetovanje lorda Georgea Robinsona o političkim pitanjima u vezi sa sigurnošću Saveza te odnosima s drugim međunarodnim organizacijama i zemljama koje nisu članice Saveza - ubraja i upravljanje Odjelom za političke poslove NATO-a.

- NATO će tek za godinu i pol na summitu u Pragu razgovarati o politici otvorenih vrata. Tamo će se, prije svega, razgovarati o zemljama koje su još od washingtonskoga sastanka na vrhu članice MAP-a (Akcijski plan za priključivanje NATO-u, op.a.). To je faza vrlo detaljne i intenzivne rasprave o problemima i na toj osnovi saveznici će odlučiti o pozivu nekoj zemlji da uđe u NATO.

Hrvatska trenutno još nije integrirana u MAP, jer mi tradicionalno sa zemljama koje bi željele postati članovi Saveza, najprije želimo iskoristiti postojeće mogućnosti suradnje. Hrvatska je u tom stadiju i izuzetno nas raduje da je suradnja počela vrlo dobro. U sljedećem koraku Hrvatska bi trebala intenzivno iskoristiti mogućnosti Programa intenzivnog dijaloga, u kojemu se raspravlja o nekim problemima koje mi još vidimo, a korak nakon toga je učlanjenje u MAP.

- Vrlo je dobro kad vlade jasno formuliraju ambicije, ali bojim se da bi to bilo vrlo teško realizirati, jer etape se odvijaju jedna za drugom.

- Važna jaka točka je jasno i vrlo uvjerljivo zauzimanje nove Vlade za gradnju razumne zapadne demokracije. Veliki su pomaci postignuti i na polju regionalne suradnje. Hrvatska je već priznata kao zemlja koja se zalaže za važne političke ciljeve i pridonosi njihovu ostvarenju. U to se ubraja i ukupni odnos prema događajima u Bosni i Hercegovini, gdje trenutačno ima problema s hrvatskim stanovništvom i mi u svakom pogledu izuzetno pozdravljamo političku poruku Račanove vlade.

- Da, naravno, nakon što se poduzmu svi potrebni koraci, Ali, želim vrlo jasno reći da se radi gotovo o čudu kad se pogleda što je postignuto u tako kratkom roku. Jer, Vlada je morala riješiti i neke ne baš lijepe stvari iz prošlosti i to joj je vrlo brzo uspjelo. Čini mi se da sve to radi vrlo dobar i kvalificirani tim.

- To je interno hrvatsko pitanje i ono nas ne zanima. Zanima nas samo rezultat. Naravno, važno je da se vojska stavi pod civilnu kontrolu, da parlament zna koja se sredstva na što troše, koje su nabavke predviđene i potrebne i što će se dogoditi sa 20.000 vojnika koji bi sada trebali napustiti vojsku, kako će se oni uvesti u civilno društvo, a da ne nastanu socijalni problemi. No, to je problem koji imaju sve tranzicijske zemlje koje moraju riješiti problem starih, zakrečenih struktura. To se ne može riješiti od danas do sutra.

- O tome ne znam mnogo, ali to je pitanje, sasvim sigurno, izuzetno važno u pripremi članstva, i čim hrvatska uđe u MAP, to će biti izuzetno važna tema. Ako Hrvatska već sada na tome radi i ako je i premijer već identificirao taj problem, to je već prvi korak u njegovu rješavanju. Želim naglasiti da je NATO spreman pružiti svu tehničku pomoć, uključujući i stručnjake i s područja sigurnosti. To se može učiniti već u fazi Intenzivnog dijaloga, sljedećeg koraka Hrvatske u sklopu intenziviranja odnosa s NATO-om.

- Za NATO nije važno radi li se o profesionalnoj vojsci ili o vojsci s ročnim sastavom, važno je što ta vojska može učiniti. Jedino što u vezi s tim mogu reći, jest da je u posljednjih deset godina čitav niz zemalja u Savezu prešao na profesionalnu vojsku, pa se može govoriti o takvom trendu.

- Tu izjavu smatram izuzetno simpatičnom i to zato, jer vjerujem da se uključivanjem tih zemalja lakše i brže može prenijeti naša filozofija, a one mogu tražiti veću pomoć kad njihovi politički vođe krenu tim kooperativnim pravcem. To je pogotovo važno za Jugoslaviju, koja je upravo krenula putem demokratizacije i gdje se suradnja s NATO-om razvija polako, ali pozitivno. Stoga bih pozdravio kad bi Jugoslavija sutra pokazala interes za suradnju u Partnerstvu za mir. Ne treba zaboraviti da je u toj zemlji vojna struktura ostala u posljednjih 11 godina potpuno nepromijenjenom. Spremni smo pomoći joj našim tehničkim znanjem.

- To se pitanje do sada nije pojavljivalo, uobičajena su bila pitanja poštivanja prava nacionalnih manjina, koja su se teško rješavala, ali su postignuti i veliki napredci, na primjer u Mađarskoj. Pitanje granica sigurno će biti dio razgovora s Hrvatskom.

- Naravno, a koliko čujem, u posljednje vrijeme postignut je napredak. Uostalom, radi se o tako malom dijelu teritorija da bi među razumnim zemljama, koje žele postati članicama Europske unije i NATO-a, taj problem morao biti rješiv, jer radi se o otvorenim i transparentnim granicama.