Usporede li se HOZ-ovi rezultati s činjenicom da je ta stranka dosad kontrolirala dvije trećine lokalne vlasti, onda je ona u padu. Ako se za usporedbu uzme broj glasova koje je osvojila prije godinu dana, onda je ostala približno na istom. Ali svi koji danas govore o velikom uspjehu HDZ-a, referiraju se na turbulencije koje su se s tom strankom događale u posljednju godinu dana, kada se činilo da ona uopće neće opstati, i na istraživanja koja su joj redom predskazivala veliki poraz.

Za svoje razočaravajuće rezultate šestorka je sama kriva. Ona je najveći uzročnik malog odaziva birača. Demotivirala je svoje dosadašnje glasače. Evidentrio je da su ovoga puta birači HDZ-a i desnih opcija uredno izašli na birališta. Izostali su uglavnom razočarani glasači šestorke. Demoraliziranost i apatija rezultat su činjenice da se njihovi izabranici nisu pokazali vrijedni povjerenja koji su im lani poklonili, iznevjerili su očekivanja. U Hrvatskoj nije ništa bolje nego prije godinu-dvlje dana, a ne vidi se ni kada će biti. Osjećaj beznađa je ogroman. Infantilne svađe u vladajućoj koaliciji, naganjanja oko marginalija, također su dekuražirale šestorkine glasače. U godinu i nešto dana aktualna vlast nije uspjela pribaviti ni jedan argument zašto bi se za nju trebalo glasati.

Vladajuća je koalicija odgovorna za rezultate nedjeljnih izbora i zato jer je dopustila da u godinu i nešto dana u zaborav padne, da se relativizira sve zlo koje je HDZ Hrvatskoj priredio, pa se ta stranka odjednom pojavljuje u presvučenom kaputu, umivena, ušminkana, u pozadinu su gurnuti opskurni tipovi, u prvom su planu razdragana l pristojna Jadranka Kosor i nedužni HDZ-ovi pioniri. Šestorka nije učinila ništa da se zločudno nasljeđe delegitimirana, da se spram njega napravi otklon, dala mu je pomilovanje, štoviše, uradila je sve da javnost zaključi kako među političarima nema razlike.

Vladajuća je garnitura također odgovorna jer se nije oduprla guranju Hrvatske u polarizaciju na sasvim marginalnim temama. Nemoćni da se nametnu na drugi način, u špicl-Iaboratoriju Miroslava Tuđmana smislili su histeriziranje Hrvatske na preživjeloj matrici ideoloških sukoba. Proteklih mjeseci ništa drugo nisu ni radili nego ganjali crvene vještice i mobilizirali naciju na strahu od unutarnje ugroze. Još prije nekoliko mjeseci iz te je kuhinje najavljeno da se u Hrvatskoj neće birati stranke nego strane. Tvrdnja o podjeli Zagreba na lijeve i desne dolazi iz tog arsenala. Cijela je konstrukcija zapravo prilično površna. Jer, centar u Zagrebu nije iščekao, predstavlja ga HNS, koji je barem isto toliko centristički kao i HSLS. Budišini momci, nadalje, nisu ostali ispod crte jer je u Zagrebu eliminiran centar, nego iz posve drugih razloga, jer njihova stranka stalno nešto mulja i zbunjuje birače.

Priča o polarizaciji potrebna je HDZ-ovcima i HIP-ovcima da bi naciju vratili na teme od prije deset godina, da bi osamili SDP i na svoju stranu privukli njegove koalicijske partnere. Miroslav Tuđman najavljuje da će oni na toj tezi nastaviti jahati. U prvoj postizbornoj izjavi on je obećao daljnju radikalizaciju političke scene, iznuđivanje prijevremenih izbora do kraja godine, tvrdeći “sada će biti samo mi ili oni”.

Nemoć vladajuće koaliclje da se ozbiljno posveti temama od kojih se živi i od kojih se može očekivati prosperitet omogućava da se Hrvatska navuče na retoriku i logiku građanskog rata.