ZAGREB, 25. svibnja - I prije nego što su završili izbori za lokalnu upravu i samoupravu, mnogi su političari zazivali i prijevremene parlamentarne izbore. Neki stoga što su procjenjivali da su stranke, što ih vode, politički snažnije nego što realno jesu, drugi misleći da se nepredvidljivi birači u drugom pokušaju mogu predomisliti. No kako se nakon izbora, usprkos određenim iznenađenjima, politička scena u Hrvatskoj nije bitnije promijenila jer su se socijaldemokrati učvrstili a zajedničari stabilizirali, njihove usrdne molbe vjerojatno neće biti uslišene.

Kojoj bi stranci odgovarali prijevremeni parlamentarni izbori i tko ih može izazvati? Odmah nakon lokalnih izbora, nakon što su obznanjeni rezultati Tuđmanove liste (sjajni, s obzirom da udruga koja ju je sastavila »živi« tek četiri mjeseca), jedan od uglednijih članova HIP-a, dr. Andrija Hebrang, izjavljuje kako su rezultati lokalnih izbora poremetili odnose snaga u šestorki. »Neki partneri nisu zadovoljili očekivanja, pa slijedi obračun koji nužno vodi prijevremenim parlamentarnim izborima«, prognozira dr. Hebrang.

S njim se ne slaže Vesna Pusić, predsjednica HNS-a, koja, govoreći o prijevremenim izborima, ocjenjuje kako su oni nemogući, uzimajući u obzir sadašnji omjer političkih snaga.

A najvažniji politički faktor u državi, premijer Ivica Račan, odgovarajući na pitanje jesu li prošli izbori uvod u jesenske parlamentarne, prijevremene, odgovara kako neće bježati od njih. »Ispitivanja javnog mišljenja pokazuju da ljudi ne misle dobro o prijevremenim državnim izborima, ali ako se oni ne mogu izbjeći, mi nećemo to ni pokušavati«, rekao je.

Prijevremene izbore može izazvati jedino Dražen Budiša, povlačenjem svoje stranke iz koalicijske vlade. Gotovo je nemoguće povjerovati da bi on to učinio, posebno nakon ovih izbora u kojima, doduše, nije najveći gubitnik, kako neki tvrde, ali je ipak HSLS s drugoga pao na četvrto mjesto. Budiša je ostao i bez političkog uporišta u Zagrebu, kao političkom centru države. Nekim političkim analitičarima, doduše, padaju odmah na pamet neke asocijacije: i politička »smrt« HDZ-a počela je prvim korakom, onim zagrebačkim. Ako je procjena o liberalnom »umiranju na rate« točna, tada Budiša mora učiniti neki radikalan potez. Kakav?

Prema mišljenju drugih analitičara, Budiši je ostao još jedan »život« , ali jedino ako povuče radikalan potez u parlamentu, gdje još ima 23 mjesta, pa je u njemu i dalje HSLS treća stranka po snazi. Kada bi »otkazao poslušnost« Račanu, koji u Saboru ima 45 glasova, i priklonio se, na primjer, HDZ-u, koji ima 41 zastupnika, došlo bi do blokade vladanja u Banskim dvorima. Tada bi se, naime, ministri liberali morali povući iz Vlade. Račan bi mogao popuniti Vladu svojim ljudima ili političarima drugih parlamentarnih stranaka, ali to ne bi promijenilo odnos snaga u Saboru. Nema vladanja bez parlamentarne većine! Morali bi se, dakle, raspisati prijevremeni izbori.

Naravno da to Budiša neće učiniti, ne samo stoga što teško da može prilagoditi svoj politički mentalni sklop formuli »i s crnim vragom...«. Kako se odreći parlamentarne tribine na kojoj može politički djelovati još pune dvije godine, do redovnih izbora, što je sada, nakon gubitka zagrebačke i istarske političke tribine, itekako važno?! Budiša neće povući »potez kamikaze« ni stoga što su lokalni izbori pokazali da je snaga njegove stranke manja nego što je očekivao, a u kratko vrijeme, do eventualnih prijevremenih parlamentarnih izbora, ništa se bitnije ne bi promijenilo, niti se može promijeniti.

Postoji i treći, ne manje važan razlog zašto Budiša neće ići na »parlamentarni puč« , čak ni ako bi to bio jedini način da politički preživi. Psihološke je prirode. Dražen Budiša, naime, nije tipičan političar koji može reći, pa onda - poreći. Pragmatičnim razlozima usprkos. Nema te stranke, toga nacionalnog povoda i toga osobnog interesa zbog kojega bi on raskinuo savez s čovjekom kojemu je dao riječ! On, jednostavno, nije politički kockar.

Možda će, čekajući redovne državne izbore, najnestrpljiviji biti čelnici HNS-a, kojima su, nakon lokalnih izbora, »porasla krila«, a apetite je teško zadovoljiti sa samo dva sadašnja parlamentarna mjesta. Jačanje te stranke u parlamentu indirektno bi osnažilo i poziciju predsjednika države kao »zamrznutoga« člana HNS-a.

Odnose na nacionalnoj razini između dva koalicijska partnera, Račana i Budiše, odredit će i ponašanje Vesne Pusić tijekom »zagrebačkih pregovora«. Ona će morati biti »nježnija« i kooperativnija nego što bi bila s obzirom na postignute zagrebačke izborne rezultate. Jer u politici, izvlačenjem jedne cigle može pasti cijeli zid!