Dnevni osvrt O tome kako i Sokolov Ustavni sud oteže sa ‘škakljivim predmetima' piše Ivanka Toma

No, novi ustavni suci brzo su upali u zamku u kojoj su se godinama koprcali njihovi prethodnici. Naime, Crnićev Ustavni sud politički je nezgodne predmete ponekad maksimalno rastezao. Poslije su i sami shvatili da ni jedno odugovlačenje nije prošlo bez posljedica ni za one građane na koje se odluka odnosila, ni za državu. Najbolji su primjer mirovine. Ustavni sud je oklijevao kada je trebalo odlučiti o Vladinoj uredbi kojom se zakinulo umirovljenike, a za to se vrijeme dug umirovljenicima toliko nagomilao da nije vraćen ni do današnjega dana. Slično se počelo događati Sokolovu sudu. Prije tri mjeseca Udruga sudaca podnijela je prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbi Zakona o sudovima koje se odnose na imenovanje predsjednika sudova. Po tom zakonu je raspisan natječaj, a kandidati su podnijeli prijave. No, proces je zaustavljen. Ministar pravosuđa je odlučio ne imenovati predsjednike sudova jer bi, u slučaju da Ustavni sud ukine osporavane odredbe, sva imenovanja pala u vodu. Nerješavanjem predmeta Ustavni sud drži u neizvjesnosti ministra i svih 245 predsjednika sudova koji strepe hoće li ponovo biti imenovani. Slično je sa Statutom Istarske županije. Vlada je podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti 13 odredbi Statuta, a Ustavni je sud smjesta poručio da odluku neće donijeti prije jeseni.

Treba priznati da je Ustavni sud zatrpan predmetima, da su neki slučajevi komplicirani i ne mogu se riješiti odmah. Također i to da je to tijelo koje mora biti neovisno i ne smije podlijegati pritiscima bilo kojega segmenta vlasti. No, Ustavni sud zbog toga nije otok. On se ne smije rukovoditi dnevnopolitičkim zbivanjima, ali bi morao biti svjestan društvenih zbivanja i posljedica koje proizvodi svojim (ne)odlučivanjem.