Retorikom racionalnog ekonomista, a ne socijaldemokratskog političara, Linić tvrdi da je prevelika zakonska zaštita radnika prepreka stranim ulaganjima. Moraju se, kaže, smanjiti prava kako bi se malim i srednjim poduzetnicima omogućilo fleksibilnije poslovanje, bez velikih obzira prema zaposlenima. A to znači da bi poduzetnici lakše i brže otkazivali ugovore o radu, uz kraći otkazni rok i niže otpremnine, te bez dokazne procedure.

Vlada, ogorčeno tvrde sindikati, sve to radi po diktatu MMF-a i Svjetske banke, pa je očito izabrala sukob sa sindikatima, koji bi mogao završiti uličnim prosvjedima. U obranu postojećih prava navode nezavisne analize, prema kojima strane ulagače više odbijaju administrativne zapreke, pravna nesigurnost, ali i previsoki porezi i doprinosi na plaće.

Linić je, doduše, samo prvi potvrdio nagađanja da će nedavno izmijenjeni Zakon o radu opet na doradu, što od Hrvatske traže MMF, Svjetska banka ali i domaći poduzetnici, koji se žale da zbog skupog otkaza i duge procedure ne mogu lako otpustiti nesposobne ili nepotrebne radnike. No, Linić je sindikatima grubo bacio rukavicu u lice, a da Vlada sa sindikatima kao socijalnim partnerom o tome nije ni razgovarala. Stoga i ne čudi da će odgovor sindikata vjerojatno biti žestok.

Zakonska zaštita prava hrvatskih radnika jest pri europskom vrhu, ali takva su prava i uvedena zbog toga što je kroz sve ove godine tranzicije radnik bio slabija strana, ona koji treba zaštitu.

Sindikati su zatražili hitnu sjednicu Gospodarsko-socijalnog vijeća, kako bi za pregovaračkih stolom sva tri partnera (Vlada, poslodavci i sindikati) raspravili o Linićevoj najavi. Ako se radnička prava na kraju ipak budu smanjila, tada to treba izvesti oprezno i postupno, a ne sjekirom i preko noći.