SPLIT - Indicije o korupciji u pravosuđu, koje je dalo naslutiti uhićenje dvojice odvjetnika u Rijeci i po kojima je trgovina odgodama odlaska na odsluženje zatvorske kazne i državnim pomilovanjima imala neslućene razmjere, na dobar način ilustrira i priča 38-godišnjega Radosava Šode iz Trogira. Šoda je zbog tridesetak uglavnom teških kaznenih djela na području Splita i Šibenika, u kojima je s kompanjonima imao plijen vrijedan i po stotinjak tisuća maraka, osuđen na ukupno pet godina i deset mjeseci zatvora. Sa skupinom suradnika uhićen je 1992. godine, no nakon otprilike godinu dana boravka u pritvoru, kada su presude postale pravomoćne, uspio je pobjeći iz zatvora, a zatim i iz zemlje.

Krađa, koja je u gradu burno odjeknula, rasvjetljena je nakon dvijie godine, a u međuvremenu je ista ekipa počinila još dvadesetak provala, među kojima i u župni ured u Čvrljevu odakle su ukrali velila zlatni križ. Zbog svih kaznenih djela Šoda je osuđden na pet godina i deset mjeseci, a tada se u pritvoru nalazio nešto više od godinu dana. Kada je vidio da je situacija ozbiljna, uspio je pobjeći.

Sam bijeg, lukavo smišljen, bio je i prilično tragikomičan. Naime, Šoda je za bijeg odlučio iskoristiti krštenje djeteta jednog zatvorenika koji ga je zamolio da bude kum. Upravitelj zatvora dopustio im je izlazak u pratnji pravosudne policije. Tijekom dana pozornost policajaca je zbog vesele atmosfere malo popustila i u jednom su trenutku razdragani policajci kroz prozore vidjeli kako njihovi "štićenici" bježe glavom bez obzira preko poljana. Šoda i kompanjon u jednom su trenutku otišli na kat vidjeti dijete prije rastanka, a zatim su skočili kroz prozor i dali se u bijeg. Kada su se čuvari pribrali, već je bilo kasno. Sljedećih nekoliko mjeseci bjegunci su se skrivali pred policijom, Šodin prijatelj u jednoj je zasjedi čak i ranjen, no uspjeli su se dokopati inozemstva. U Njemačkoj je Šodi dobro krenulo. Upućeni kažu da je stekao bogatstvo, a poslovi su ga često vodili u Jugoslaviju i Albaniju. Cijelo to vrijeme za njim je bila raspisana tjeralica, no zahvaljujući dobrim vezama u njemačkom podzemlju, Šoda se pod lažnim identitetom slobodno kretao Europom.

Nakon završetka rata zaželio se zavičaja pa je podnio zahtjev za pomilovanje. U Splitu je njegove interese tada zastupao vlasnik dviju vila na Čiovu, koji je bio osumnjičen za sudjelovanje u lancu prostitucije u tim kućama. Kada mu je prvi zahtjev odbijen, drugi je sasvim neočekivano prihvaćen, unatoč protivljenju suda koji ga je osudio i Državnog odvjetništva. Sjednicu Komisije na kojoj je trebala biti donesena odluka Šoda je čekao u Sloveniji, odmah pokraj granice. Čim je pomilovanje odobreno i tjeralica poništena, Šoda se kao slobodan građanin vratio u zemlju: odlukom o pomilovanju oproštene su mu četiri godine zatvora.