Nažalost, vrlo malo hrvatskih birača zna što će, zapravo, raditi ljudi za koje su glasovali prije osam dana. Veliki dio krivice za to snose stranke koje su lokalne izbore iskoristile ponajviše kao test popularnosti stranaka na državnoj razini. Uz časne iznimke, kampanje su se uglavnom vrtjele oko stvari u kojima lokalni dužnosnici nemaju ama baš nikakve ingerencije. Jedna je stranka obećavala, na primjer, da će spriječiti, ni manje ni više nego - stečaj Hrvatske.

Bitka za pozicije u postizbornim koalicijama nastavlja se u sličnom tonu. Jednim od važnih testova unutarkoalicijske snage u gotovo svim pregovorima smatra se mjesto prvoga lokalnog dužnosnika zaduženog za gospodarstvo, iako je odlučujući gospodarski instrumentarij u rukama Vlade i Sabora, a mnoga temeljna pravila igre upisana su i u međunarodnim ugovorima i sporazumima (s MMF-om, WTO-om, EU-om...).

Zašto se onda i lokalni političari i njihove stranačke središnjice ponašaju kao da o tome pojma nemaju? Kao da ne znaju da će voditi prve lokalne vlasti u Hrvatskoj, kojima je prepušteno da brinu o vrlo konkretnim problemima građana! Zašto u javnosti mrtvo-hladno ignoriraju pitanja poput poreza koje će u lokalnim sredinama, po svim predviđanjima, morati podizati, ako žele o školama, socijali, bolnicama i drugim životnim problemima brinuti bolje nego što se do sada brinulo o njima?

Ako se predizbornim smicalicama i uspjelo zamagliti pogled birača na stvarnu težinu lokalnih izbora, vrlo će brzo doći vrijeme podizanja magle. I biračke kazne.