Američka bahatost čini se bezgraničnom. Popis neslaganja s većinom svijeta raste iz dana u dan. I sve brže otkako je u siječnju nastupila nova administracija. Sve brojniji su i zaokreti. Najnoviji: posljednjih dana svog boravka u Bijeloj kući Bill Clinton je potpisao tzv. Rimske dokumente iz 1998., globalni sporazum o uspostavi stalnoga Međunarodnog kaznenog suda. Sporazum je postignut poslije višegodišnjih pregovora i dosad ga je potpisalo 138 država, a 32 i ratificirale (među njima i Hrvatska). Stupit će na snagu kad ga ratificira 60 država. Među sedam država koje nisu prihvatile Rimske dokumente, uz SAD našli su se Izrael, koji u pravilu uvijek glasa kao i SAD, ali i »neodgovorne države«, kakvima Amerikanci proglašavaju Libiju i Irak, a uz njih je bila i u pravilu protivnički raspoložena Kina. Dio američke administracije i Kongresa sada nastoji poništiti Clintonov potpis i pritišću ostale zemlje da odbace sporazum. Predstavnički dom je usvojio zakon kojim se obustavlja vojna pomoć onim zemljama koje ratificiraju sporazum i zabranjuje sudjelovanje američkih vojnika u mirovnim operacijama UN ako izričito ne budu izuzeti od kaznene odgovornosti pred međunarodnim ili stranim sudovima. Čak se odobrava Washingtonu da upotrijebi i silu kako bi oslobodio eventualno uhićene Amerikance - uključujući i one koji bi bili držani u Nizozemskoj, gdje će biti sjedište suda. Ne žele da neka institucija izvan američke kontrole dobije nadležnost nad američkim vojnicima.

Drugim riječima, Amerikanci žele na svaki način zaštititi svoje momke bez obzira što počine. Primjerice, jesu li bili samo nepažljivi, kao sa žičarom u Italiji. Ili su im se »omakla« neshvatljiva zvjerstva, kao američkim vojnicima u vijetnamskom selu My Lai. Glavna tajnica Međunarodne komisije pravnika, Louise Doswald-Beck, ocijenila je izglasanje zakona u Predstavničkom domu perverznim i ako doista bude usvojen, tj. ako prođe Senat i potpiše ga predsjednik, značit će da SAD kažnjava one zemlje koje nastoje da počinitelji genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti budu privedeni pravdi.

Pa i među saveznicima u Europi raste neraspoloženje prema američkoj politici. U razmatranjima globalnih strateških tema još uvijek neizbježni Henry Kissinger upravo je na sastanku Atlantskog vijeća, koje zagovara što snažnije transatlanske veze, iskazao zabrinutost odnosima SAD i EU. Bio je začuđen misijom EU, pod vodstvom švedskog premijera Gorana Perssona kao predsjedavajućeg EU, koja je početkom svibnja otišla u Sjevernu Koreju kako bi ispunila pukotinu nastalu američkom tvrdom politikom prema Pyongyangu. Brojni su i drugi nesporazumi između SAD i EU, od elektronskog prisluškivanja i genetski obrađene hrane do neslaganja oko pranja novca i »razočaravajuće« odluke Washingtona da odbaci sporazum iz Kyota o globalnom zagrijavanju. No, najopasnije je neslaganje oko američkog proturaketnog štita. EU se brine zbog troškova, nove utrke u naoružavanju i izazivanja Rusije i Kine, a kako je Peking uvjeren da je »štit« usmjeren protiv Kine, te da će potaći novu utrku u naoružavanju i ugroziti svjetski mir, Kina i EU su povodom »štita« bliži nego EU i SAD.

I da odgovorimo na pitanje s početka - dokle će potrajati sadašnja američka bahatost? Na razini dosjetke - dok se ne raspukne od nadimanja. Ozbiljno - dotle dok SAD bude jedina svjetska supersila i razlika u moći prema ostalima tako velika kao sada. No, i najveće sile malaksavaju i nestaju s pozornice svijeta, kako nas uči prošlost od starog Rima do Britanskog imperija. Među mnogima, na tu činjenicu podsjeća i Shahid Javed Burki, ekonomist obrazovan na Harvardu i Oxfordu, donedavno visoki službeni Svjetske banke, sada ravnatelj savjetničke tvrtke u Washingtonu. Dokazuje da - pod uvjetom da se sadašnji trendovi nastave - američka nadmoć barem u gospodarskom smislu neće trajati duže od 25 godina. Do 2025. godine Kina će biti najsnažnija gospodarska sila svijeta, a SAD će pasti na drugo mjesto. Kina je već prešla Japan i zauzela drugu poziciju u svijetu. Indija će do 2025. biti treća, slijedit će Japan, Njemačka, Brazil i Meksiko. A gospodarsku moć, zna se, prati i ekspanzija na ostalim područjima, pa i na vojnom i političkom. Ostaje pitanje bez odgovora: hoće li tada svijetu biti bolje?

Tomislav Butorac