- Suđenje tajkunima je farsa kao što je farsa i zakon o reviziji pretvorbe. Ljudi koji su na svojim leđima skupo platili tuđe promašaje žive u uvjerenju da će se nešto radikalno dogoditi, a na žalost neće ništa, komentira Ana Knežević, predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske, koji ima najviše iskustva s tvrtkama kojima su neko vrijeme carevali Miroslav Kutle, Josip Gucić, Ivan Radošević i Mladen Jakopec, sve odreda poduzetnici koji pred sudom pokušavaju dokazati da nisu krivi za propast, malverzacije i uništenje svojih bivših poduzeća.

Iza njih je ostala pustoš, prezadužena poduzeća, stečajevi, otkazi i tisuće tužnih sudbina anonimnih ljudi koji nemaju novca za skupe advokate ni ušteđevine za novu poslovnu šansu. U vrijeme kada su spomenuti poduzetnici vlasnički uplovili samo u trgovački sektor, poduzeća koja su preuzeli zapošljavala su više od 10.000 radnika. Danas su ta poduzeća većinom u stečaju ili u ozbiljnim problemima, a tek je četvrtina radnika nastavila raditi, dok je oko 7800 radnika ostalo bez posla.

U vrijeme kad je riječkim "Brodokomercom" zagospodario Josip Gucić, tvrtka je zapošljavala 2000 radnika, a danas se za zaposlene u njoj može reći da su čak i dobro prošli u odnosu na druge: na burzi ih je završilo samo 1200, a 800 ih se vratilo raditi u poduzeće u stečaju. "Primorje" iz Makarske nekad je zapošljavalo 500 radnika, danas u tvrtki u stečaju radi 150 ljudi, ostali su na burzi. "Trgovačko" iz Opatije jedva je izmaklo stečaju, ali s gotovo prepolovljenim brojem zaposlenih još uvijek posrće zbog jamstva za kredite koje je "Trgovačko" dalo drugim Gucićevim tvrtama.

Sudbina bivšeg Kutlina carstva slična je Gucićevu. "Diona" se i u stečaju održala na tržištu, zahvaljujući ondašnjem jakom političkom zaleđu, tako da je i danas u radnom odnosu oko 1600 od nekadašnjih 2500 radnika. OTP Karlovac i "Univerzal" Bjelovar također je poharao stečaj, u "Jadrantekstilu" iz Splita nakad je radilo 700 ljudi a sada ih je desetak, u splitskoj "Dalmi" koja je zapošljavala 300 radnika ostalo ih je samo nekoliko, od "Koteksovih" 200 zaposlenih sada, kad je tvrtka u stečaju, radi ih samo nekoliko. Kad je mesar Mladen Jakopec kupio trgovačku kuću "Naprijed" iz Zlatara, u njoj je radilo 350 radnika, sada ih je ostalo troje. Od nekadašnjih 1000 radnika "Zagrepčanke" kojom je carevao Ivan Radošević, nedavno je "Vindija" preuzela 180 ljudi, a ostali su bez posla...

- Vjerujem da će Miroslav Kutle na kraju biti oslobođen. Radilo se o organiziranom državnom kriminalu, a Kutle je samo odrađivao svoj zadatak. Ova vlast nastavlja štafetnu politiku bivše, a i za nju je interes hrvatskog radništva marginalan - komentira i Mario Iveković, sindikalac koji se godinama sukobljavao s osumnjičenim tajkunima.

- Nije glavna svrha da se tajkuni zatvore. Za normalne ljude to je marginalno, svrha je da se vrati što više pokradenog kapitala, a na tome se ništa ne radi. Puno je ljudi koji su se okoristili a da ih ni ranije a ni sada nitko ništa ne pita. Ne vjerujem da je Miroslav Kutle osobno izvukao neku veliku materijalnu korist iz svega, ali mnogi drugi jesu, a njih i dan-danas puštaju da "rade" po svome - ističe Mario Iveković.

Za bivše tajkunske tvrtke koje su završile u stečaju sada se kroz vjerovnička vijeća uglavnom bore banke koje imaju hipoteke na njihovu imovinu. Raščišćavanje dugova i vlasničkih odnosa potrajat će godinama, a tek će rijetki, poput "Tiska", zbog specifične tržišne pozicije preživjeti stečaj i poslovanje nastaviti s vlasnikom nekog drugog profila.

Kad bi Ivan Radošević, hrvatsko-njemački poduzetnik koji je gospodario s osam hrvatskih tvrtki, bio izručen hrvatskom sudstvu kako je to traženo i preko Interpola, bila bi to, kažu bivši radnici "Zagrepčanke", njima samo mala moralna zadovoljština. Tajkuna koji se proslavio izjavama poput one da je "lakše kupiti firmu u Hrvatskoj nego stan u Zagrebu", podsjeća bivši zamjenik šefa skladišta u "Zagrepčanki trgovini" Milorad Bižić Glista, od suđenja je spasilo dvojno državljanstvo. Dok se nauštrb radnika, procjenjuje 50-godišnji Bižić, Radošević osladio s više od 100 milijuna njemačkih maraka, mesari su ostali bez radnih mjesta, ali i dostojanstva.

Njegovu je obitelj spasilo to što mu je supruga nakon šest i pol godina dobila sudski spor sa svojom tvrtkom Hotelom Interconinental. I ona je, naime, 1994. godine dobila otkaz, ali se nakon sudske pobjede vratila na posao i dobila dio potraživanja.

- I mlađi sin mi radi na crno iako je tehnički građevinar. Zavod za zapošljavanje nedavno je oglasio da treba 250 takvih radnika, no za moga sina posla nema - ogorčen je Bižić.

Milorad Bižić Glista ne zna hoće li biti među sretnicima koje će Vindija preuzeti, ali strahuje da će se radna mjesta dijeliti prema podobnosti. Sumnja i da će se posao naći za žene koje su u "Zagrepčanki" radile poslove preteške i za muškarce. Njima su danas, veli Bižić, zbog dugova isključeni telefoni, plin, struja. Za svoje obitelji radnice "Zagrepčanke" mahom se skrbe perući stubišta. Ako u dva tjedna operu stubište peterokatnice, zarade 200 kuna. One sretnije, pripovijeda M. Bižić, uspiju naći obitelj koja im za pospremanje stana plati oko 1000 kuna na mjesec.

T. Vukić