Gospodin Milan Jajčinović se 31.5.ov.g. u svojoj kolumni pod naslovom “Hrvatsko čudo” osvrnuo na političke događaje iz 1990./1991. kada su se Hrvati nakon sloma europskog komunizma i pada Berlinskog zida našli na raskrižju. Po jednostranoj interpretaciji g. Jajčinovića su se na tome raskrižju nalazili putokazi s naslovima “YU-Federacija” i “YU-Konfederacija” te da bi Hrvatska objeručke prihvatila konfederativni status u bivšoj SFRJ, što je točna konstatacija g.Jajčinovića ako bismo smatrali da osim Franje Tuđmana (HDZ) i Ivice Račana (SDP-SKH) u to vrijeme nije bilo drugih političkih faktora u Hrvatskoj. Događaji od prije 11 godina očito su kod g.Jajčinovića izazvali amneziju koja mu prijeći da na raskrižju između dva putokaza ugleda i onaj na kojemu je pisalo “Nezavisna Hrvatska”. Taj treći putokaz je na opće zaprepaštenje domaćih bivših komunista, State Departmenta i Bruxellesa postavio Dobroslav Paraga (HSP).

Na pitanje g. Jajčinovića ”Tko je tada doista ozbiljno pomišljao na mogućnost izlaska iz Jugoslavije?” odgovor je da su Ante Paradžik i Dobroslav Paraga doista ozbiljno pomišljali o izlasku Hrvatske iz Jugoslavije jer su realno sagledali kretanje svjetskih silnica koje su slomom komunizma puhale vjetar u hrvatska jedra. (Primjeri: osamostaljivanje Baltičkih republika, Češke i Slovačke, Ukrajine, Gruzije i Armenije itd.) Dok su se bivše frakcije ekstremne ljevice iz SKH organizirale u “nove” stranke da bi se 1990. pripremile za prve višestranačke izbore od 22. travnja kako bi bivši komunisti svoje partijske zamijenili državnim funkcijama (i F. Tuđman je bio bivši visoki funkcioner u KPJ), Dobroslav Paraga se kao gost na konvenciji Republikanske stranke predsjednika Georga Busha seniora u Sjedinjenim Državama izborio za miroljubivi razlaz republika bivše Jugoslavije. To mu je bilo moguće jer je u Americi imao jedinstveni status borca za ljudska prava koji mu je, jedinome pored disidenta Andreja Saharova, priznala američka demokracija. Nažalost, Zapad je svoje karte pogrešno stavio na bivše komuniste u SFRJ (Ante Marković) među kojima se Slobodan Milošević nametnuo kao vodeći. Unatoč napadu JNA na Hrvatsku, Tuđman je do zadnjega odugovlačio proglašavanje hrvatske nezavisnosti (listopad 1991.) zbog dogovora sa srbijanskim komunistima o podjeli Bosne i Hercegovine (ožujak 1991.) To što danas g. Jajčinović prešućuje borce za hrvatsku neovisnost govori o jadnom stanju u našem društvu koje kažnjava demokrate za raspad versailleskog poretka (1918.), a nagrađuje bivše komuniste koji su ga htjeli očuvati.