Kada mi je kolegica s TV BiH, Envera Selimović, predložila da zajedno uradimo intervju s glavnom tužiteljicom Haškog tribunala Carlom del Ponte, izgledalo je to kao obećavajuće iskustvo. Envera, bosanska verzija Hloverke Srzić, učenica i štićenica Christian Amanpour, koja ovu novinarsku formu shvaća kao dobar seks, imala je samo jedan uvjet: "Pazi, ona je moja!" Zato sam se uglavnom na miru mogao posvetiti promatranju ove neobično slikovite dame, koju, s pravom, nazivaju - jednom od najopasnijih žena na svijetu. Nakon prvih pet minuta razgovora postaje vam jasno da je ta reputacija zaslužena i da je gadna stvar naći se na putu toj ženi, koja je u sebi spojila profesionalizam sa strašću. I izazovom. Sudeći prema izrazima lica i nemirnim izrazito plavim očima, Carli del Ponte i razgovor za novine je izazov, pa i ako je bila kratka s vremenom, s koncentriranom lakoćom je prešla sve naše verbalne barikade i stupice. Carla del Ponte je po osjećaju za moć, u današnjem svijetu poznatih, usporediva čini se jedino s bivšom državnom tajnicom SAD-a Madeleine Albright. Vrijeme žena koje neće biti samo na duplericama, filmu i modnim pistama, čini se, tek dolazi.

- Ne, o sebi ne mislim da sam opasna, i nadam se da me se nitko ne boji. Što se tiče optuženih i onih još oko 35, koje mi zovemo bjeguncima, ni oni me se ne bi trebali bojati. Ja samo radim svoj posao tužiteljice, pokušavajući biti neovisna i nepristrana u svakom slučaju. Treba imati na umu da je Mađunarodni sudbeni tribunal za Jugoslaviju i Ruandu osnovan ad hock, znači privremeno. Mi ovaj posao nećemo raditi zauvijek nego još sedam-osam godina, i nakon toga obustavljamo sve naše aktivnosti. To nije mnogo vremena ako uzmete u obzir da se okvirno barata s brojem od oko 150 slučajeva. Dakle, vremena nije mnogo i svi moramo prionuti na posao kako bi ga u tom roku završili. Glede političara, bit je u tome da mi taj posao ne možemo obaviti sami. Obveza prema međunarodnom pravu svih država je da surađuju s nama, a neki to zaboravljaju. Tako da ih ja na svojim čestim putovanjima pokušavam podsjetiti na te obveze i uvjeriti ih da to ispoštuju. Moj ključni problem je što imam previše bjegunaca, a nemam svoju sudbenu policiju koja bi se bavila njihovim uhićenjima. Zato je moj najveći problem da uvjeravam ili čak pritiskam vlade pojedinih država, NATO, SFOR i druge da nam pomognu. Kao što znate NATO i SFOR, primjerice, u Bosni su po tom pitanju inertni i ne rade gotovo ništa.

* Vjerujete li da SFOR ne može ili ne želi uhititi, primjerice, Karadžića i Mladića? Frustrira li vas ta činjenica?

- Nemojte očekivati pravi odgovor, jer ni ja ne mogu vjerovati da najveća vojna sila, moćna sila opremljena sofisticiranom opremom, ni nakon šest godina ne može locirati i uhititi ta dva najopakija bjegunca. Posebno je znakovito, što su i nedavni događaji u Banjoj Luci potvrdili, da su ta dvojica politički još aktivni i iz sjene destruiraju napore na uspostavljanju političke stabilnosti u BiH. Zato se velik dio mojih aktivnosti svodi na razgovore i uvjeravanje vlada zemalja Kontaktne skupine da se taj spori proces uspostavljanja međunarodne pravde ubrza i konačno privede kraju.

- Moram reći da je, poslije prvih rezervi, moja suradnja s novom američkom administracijom sve bolja i učinkovitija. To je za nas jako važno jer je Amerika u stanju izvršiti najveći pritisak na zemlje saveznice i ostale, primjerice balkanske države, da surađuju s nama. SAD očito posjeduje dosta važnih obavještajnih podataka iz vremena rata kao što su satelitske snimke iz Srebrenice i sl. To bi nam svakako pomoglo, ali ima jedan ozbiljan problem. To prema međunarodnom pravu nisu relevantni dokazi za sud. Mi se bavimo individualiziranim sudskim postupcima i radimo na dokazima koji imaju vjerodostojnost na sudu.

- Ne, ne ja nisam emotivna osoba, mogu se isključiti kada treba, i to je važno. Pokušavam raditi neovisno i nepristrano i ne podliježem pritiscima. Znam i strpljivo čekati. U slučaju Miloševića ja sada čekam da SR Jugoslavija donese Zakon o suradnji s Haškim tribunalom i da ga usvoje u Parlamentu. Za to vrijeme prikupljamo dokazni materijal o Miloševićevoj odgovornosti za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH. Mislim kako je vrijeme da unatoč taktiziranju predsjednika Koštunice i jugoslavenskih vlasti, Milošević ide u Haag i da mu se tamo sudi za zločine protiv čovječnosti. On je očito odgovoran za tisuće ubijenih, što je mnogo teže nego optužbe za kriminal i zloporabu položaja, radi čega je uhićen u Beogradu. Moja i zadaća mog ureda je da ga sprovedemo u Haag i tamo mu sudimo, a to će tako i biti. Zato mi je potrebna suradnja SAD-a i europskih zemalja koji imaju načine da pritisnu Jugoslaviju. Modaliteti prema kojima međunarodna zajednica uspostavlja te odnose i pritiske mene ne zanimaju. Ja se ne želim miješati u politiku. Moje je da prikupim dokazni materijal i dižem optužnice.

- Naša nadležnost je da pokrećemo istragu i podižemo optužnice kod konkretnih slučajeva koji pretpostavljaju moguću osobnu odgovornost za zločine protiv čovječnosti i ostale, protivne ratnim zakonima. U slučaju Vukovara i Srebrenice očito je da postoji moralna odgovornost. Zapovjednici tadašnjeg UNPROFOR-a, UN-a i MZ-a mogu biti odgovorni za nešto, ali ne i odgovorni za ratne zločine. U slučaju Srebrenice, oni su se jednostavno povukli, jer su bili nepripremljeni za takvu situaciju i zbog straha. Tu postoji moralna, ali ne i kaznena odgovornost, a mi se bavimo - ovom drugom.

- To je jedna od najtežih optužbi, ali ona ne dolazi samo od Hrvata. Ono što se događalo na Balkanu je povijest i te prosube pripadaju objektivnim znanstvenicima. Mi se ne bavimo politikom. Naš rad je zasnovan na osobnoj, a ne kolektivnoj odgovornosti. Osobna odgovornost je individualna. Procjene koje se prenose na cijele narode potiču od nedobronamjernih, ali i zbog zamršenosti odnosa i ratnih zbivanja. Događa se da ista grupa pati od sindroma žrtve, ali i osjećanja krivnje, zbog počinitelja kaznenih djela.

- Istrage o tome su u tijeku, rekla sam da ne mogu govoriti prije podizanja optužnica. General Stipetić je čist samom činjenicom da se dobrovoljno odazvao i svjedočio u Haagu. To je sve što vam mogu reći.