Novi list: 01. 06. 2001.
Velika koalicija – veliko muljanje
Jelena Lovrić
Što je točno mislio Ivica Račan, kada je u ime vladajuće šestorke, najavio mogućnost da se u četiri županije lokalna vlast formira velikom koalicijom - o tome se zasad može samo nagađati.
Premijer je izbjegao izrijekom potvrditi da je riječ o koaliciji šestorke s HDZ-om iako se očito radi baš o toj kombinaciji. Na izričito novinarsko pitanje hoće li model biti otvoren i strankama koje se izjašnjavaju kao srpske, odgovorio je potvrdno. U Račanovom pak, SDP-u, čini se i sami još u izvjesnoj nedoumici, tvrde da će i s HDZ-om i sa srpskim strankama biti vrlo oprezni. Koalirat će s njima,
kažu, samo iznimno, samo s nekompromitiranim ličnostima, i samo na nižim razinama. lako im je šef stranke, navodno već počeo pregovore na najvišem nivou.Mada u premijerovoj interpretaciji nedovoljno razgovjetna, ideja je među političkim strankama uglavnom dobro primljena. Najčešće se tvrdi da će njena realizacija pomoći stabiliziranju političkih prilika. U rečene četiri županije, gdje je rat ostavio najteže tragove, situacija je i ekonomski i politički gora nego u drugim dijelovima Hrvatske.
lako bi stvaranje velikih koalicija najviše odgovaralo HDZ-u, u toj su stranci zasad pokazali najmanje oduševljenja. Možda se radi o suzdržanosti taktičke prirode. Središnjica s razlogom prigovara namjeri da se takav aranžman ograniči na samo četiri županije. Pogotovo s obzirom da je riječ o sredinama u kojima HDZ uvjerljivo vodi. Ali, otvaranjem mogućnosti koaliranja sa šestorkom ta stranka izlazi iz izolacije. Postaje prihvatljivim partnerom. Čak i ako profit u konkretnom slučaju nije velik, dragocjeno je stvaranje presedana. istina, umjesto velike koalicije, HDZ-u bi draži bili aranžmani s pojedinim strankama. Tako bi, naime, uz rušenje dosadašnje blokade, srušio i vladajući šestoglavi blok.
Velikoj koaliciji principijelno nema prigovora. Za demokracije to nije ni neobično ni loše rješenje, pogotovo u izrazito kriznim situacijama i sredinama. Ni u Hrvatskoj tom se modelu politička racionalnost vjerojatno ne može odreći. Dubioze su na strani motiva i sadržaja Račanove inicijative.
Sporni su razlozi, čini se, sasvim neprincipijelne prirode. Riječ je, doslovce, o političkoj trgovini, kojom se rješava samo, problem gole raspodjele vlasti: kome koliki dio kolača. Nikakav drugi program ni sadržaj u tom se modelu ne mogu razabrati. Dojam kako je riječ o velikom pazaru pojačava činjenica da Račan, velikom koalicijom, rješava svoje nevolje s Draženom Budišom. Prihvaćanje stava uvrijeđenog lidera HSLS-a da se spram HDZ-a ne smije stvarati zona izolacije, pokušaj je kupovanja njegove lojalnosti.
U Hrvatskoj je poseban problem i to što se velikom koalicijom ulazi u partnerstvo sa strankom čiji se demokratski legitimitet dosad smatrao spornim. HDZ u tom pogledu ni sada ne nudi nikakve garancije. Njegova odanost demokratskim standardima i parlamentarnim sredstvima političke borbe pod velikim je znakom pitanja. Naime, iz HDZ-ova se kruga neprestano regrutiraju inspiratori i sponzori političkog nasilja.
I ne na koncu, nejasno je što će ideja o velikim koalicijama značiti za stranke sa srpskim predznakom koje su u županijama o kojima je riječ osvojile značajan broj glasova i ponegdje bi se mogle naći u ulozi jezičca na vagi. Pitanje je kako će se proklamirana načelna otvorenost spram njih praktično realizirati. Hoće li njihov ulazak u veliki savez pomoći ublažavanju međunacionalnih tenzija, kako se prigodno tvrdi, ili će se ideja o širokoj koaliciji realizirati kao faktičko uspostavljanje antisrpskog bloka?