Punih šest godina skupocjen raketni sustav istočne proizvodnje S-300 leži rastavljen po nekoliko vojnih skladišta, a dug Hrvatske dobavljaču, jednom posredniku, iz dana u dan raste. Prema izvorima bliskim Ministarstvu obrane, sustav je 1993. godine, kada je nabavljen, plaćen između 30 i 40 milijuna dolara, a sve vrijeme koliko leži neupotrebljiv na nj se plaćaju visoke kamate, koje bi, ne riješi li Hrvatska taj problem, mogle i udvostručiti njegovu cijenu.

Iznos koji je Hrvatska platila za raketni sustav S-300 nije ni približno bio njegova puna cijena. Naime, plaćen je samo dio prave cijene sustava, i to tako što je plaćena akontacija pri ugovaranju posla, dio je plaćen kada je stigao prvi dio sustava, a dio kada je stigao ostatak. Posljednju ratu Hrvatska je trebala platiti da bi dobila posljednju trećinu oružja - sustav za upravljanje - bez koje je raketni sustav beskoristan. Budući da Hrvatska - odnosno poduzeće "RH Alan", koje je dogovaralo, posredovalo i plaćalo nabavu sustava, a njime je u to doba rukovodio tadašnji brigadir Vladimir Zagorec - nije poštovala rokove plaćanja, upravljački mehanizam za S-300 nikada nije stigao.

Nabavu raketnoga sustava inicirao je tadašnji ministar obrane Gojko Šušak, i to u vrijeme kada je Hrvatska bila pod embargom na uvoz oružja i tehnike. Upravo stoga za nabavu takvog oružja Hrvatskoj je bio potreban posrednik, a čelnici "RH Alana" i njihovi poslovni partneri pronašli su ga u Ukrajini. Ministarstvo obrane namjerava vratiti sustav, kako je prije godinu dana najavio ministar Radoš. Međutim, Ukrajinci ne žele ni čuti za sustav dok se na nj ne plate ostatak duga i kamate. U međuvremenu sustav S-300, koji je jedini put viđen na vojnoj paradi za Dan državnosti 1995. godine na Jarunu i, po mišljenjima nekih, trebao je služiti zastrašivanju uoči velikih vojno-policijskih akcija te godine, rastavljen je i raspoređen na više mjesta. Kamioni koji nose rakete navodno se nalaze u Puli, dijelovi sustava u skladištima su oko Knina, a dio je kod Kerestinca. Otkad je sustav dopremljen, inženjeri bivše "Jugoturbine" uspjeli su ga donekle osposobiti, no on nikada nije upotrijebljen. Naime, riječ je o oružju koje je namijenjeno velikim zemljama i služi obaranju balističkih projektila i aviona. Oružje poput raketnog sustava S-300 strateški mijenja odnos snaga u korist zemlje koja ga ima jer je, procjenjuju vojni znalci, riječ o istočnoj varijanti raketa "patriot".