Šestorka je prvo tvrdila da nema koalicije s HDZ-om. Potom se Dražen Budiša zauzeo protiv stvaranja sanitarnog kordona prema HDZ-u, a onda je Račan prošloga tjedna predložio da se u četiri županije “koalira sa svim strankama koje su prešle izborni prag”. Dakle, s HDZ-om, ali i sa strankama koje okupljaju hrvatske Srbe. Time bi se održala politička ravnoteža jer bi koaliranje samo s jednom od te dvije strane izazvalo nezadovoljstvo nekih stranaka koalicije i njihovih birača.

Međutim, u ponedjeljak je premijer odustao od cijele ideje postavljajući dodatne uvjete HDZ-u. Nakon tog Račanova hoću-neću, pitanje je može li uopće neka od vladajućih stranaka koalirati s HDZ-om, barem na lokalnoj razini. Iz HDZ-a tvrde kako je njihovo marginaliziranje pogubno za stabilnost domaće političke scene i podsjećaju da su oni SDP primili u Vladu demokratskog jedinstva godinu dana nakon što je ovaj, kao SKH, izgubio izbore u svibnju 1990. godine.

Kako stvari sada stoje, od velike koalicije neće biti ništa jer u vladajućoj petorci s pravom smatraju da im njihovi birači suradnju s HDZ-om ne bi oprostili, pogotovo jer još uvijek nije riješen ni jedan problem nastao za vladavine te stranke. Međutim, ne krene li uskoro domaćem gospodarstvu nabolje, hrvatski bi građani na sljedećim izborima, koji su sve izgledniji, mogli, barem dijelom, vratiti svoje povjerenje HDZ-u. Tada se tu stranku neće moći zaobići u koalicijskim križaljkama, odnosno bliža suradnja s HDZ-om mogla bi se pojaviti ne kao mogućnost koja ovisi od šestorkine dobre volje, već kao nužnost. A za to vladajućoj šestorci, petorci ili koliko ih na kraju ostane, neće biti kriv nitko do njih samih.