Građani Hrvatske sve više pokazuju da se bude kao politički narod i da postaju svjesnije izborno tijelo. To dokazuje blago “kažnjavanje” neostvarenih obećanja i odgađanja najavljivanih promjena. Zato posljednji relativni izborni uspjesi bivših vladajućih, a i nekih novih, ne smiju uspavljivati. Vladajuća politička klasa vrha države ne smije samo za sebe zadržati pravo “vladanja”, tj. ovlasti za donošenje zakona, dijeljenje prava bez materijalnih pokrića kao ni dodjeljivanje staleških privilegija, a lokalnim vlastima prepustiti materijalne obveze koje će biti zbog nedostatka novaca prisiljene izmišljati nove terete.

Izborno tijelo je pokazalo da se konačno probudilo i politički prosvijetlilo pa sada kažnjavaju lažna obećanja i neopravdana odgađanja promjena prema boljitku. Postaje očito da nadolazi vrijeme čišćenja “političkog korova” svih vrsta i fela, koji je prepoznatljiv u svim varijantama konvertitstva i kameleonstva ili raznoraznih koaliranja, a što se zapravo svodi na trgovinu radi stjecanja političko-glasačke premoći kojom se onda lakše stječe ili čuva već stečena vlast ili druge povlaštene pozicije u gospodarstvu, upravi ili drugim javnim službama. Zato ubuduće ne treba nasjedati samohvalama ili prigovorima da je netko “lijevi” ili “desni” ili “centar”, odnosno “lijevi centar” ili “desni centar” i sl. Građani su sve manje masa ili gomila s kojom se može manipulirati tamtam-retorikom, tj. galamom ili bukom, i postaju sve odgovornije izborno tijelo.

Sve što se nedavno predizborno događalo, a i sada se postizborno nastavlja, liči na loše provincijske igrokaze. Jedni tvrde da su ponovno “pobijedili”, drugi im to osporavaju, dok treći za svoj neuspjeh okrivljuju medije i tome slično. Međutim, stalnim traženjem krivca izvan svojih redova kao i podgrijavanjem mržnje i stalnim predbacivanjem navodnih grijeha nečije prošlosti te plašenjima od povratka u prošlost - nećemo krenuti u bolju budućnost.

Građani znaju da je njihova dužnost, a ne samo pravo, da svojim pravom glasa odgovorno odlučuju o svojoj sudbini, makar i na lokalnoj razini. Međutim, kod toga sve više imaju na umu da nije dovoljno samo poznavati program neke stranke već da treba prosuđivati i dosadašnje djelovanje određene stranke. Dakle, tek nakon takvih prosudaba ukupnog djelovanja i učinkovitosti dosadašnjih takvih djelovanja i posljedica u svakodnevnom životu, svaki je građanin sam po svojoj savjesti odlučivao za kakav će se program i za kojeg kandidata opredijeliti, odnosno kojoj će stranci dati svoj glas. Odluku donosi svatko za sebe, ali pamteći i obećanja koja su mu davana prigodom posljednjih izbora i jesu li, i u kojem su opsegu, javno davana obećanja i ostvarena. Zato u sadašnjem postizbornom trenutku ne treba nasjedati nikakvim plašenjima manipulacijama. Ipak, radi pomoći biračima u budućem donošenju ispravne odluke, potrebno je objasniti još neke pojave i ponašanja.

Kod toga su se vjerojatno mnogi upitali što su neki kandidati radili ili uradili do sada, zašto su se “promijenili”, odnosno zašto su promijenili stranački “dres”. Nakon tako postavljenih pitanja postali su oprezni i shvatili da treba dobro promisliti kojim su se razlozima vodili poznati nam pojedinci koji sada ulaze u izborna natjecanja.

Neki najednom shvaćaju da se više ne slažu niti sa svojim mišljenjem, a niti s dosadašnjim stranačkim programom. Dakle, nastavila se ista poznata nam pojava s raznim prestrojavanjima u nove organizacije i interesne skupine, nadajući se da će se opet nešto ušićariti. Treba konačno krenuti k stvarnoj izgradnji pravedne i socijalne države, a politika i gospodarstvo trebaju se voditi željom za ostvarivanjem općeg dobra za sve građane i davati jednake šanse svakom pojedincu uz štovanje osobnog dostojanstva svakog čovjeka kao radnika i samosvjesne političke jedinke.

Zato svaki naš građanin kao birač treba prije svakih izbora samom sebi postaviti sva ta, a i druga pitanja, posebno o svojem vlastitom položaju u osobnom životu, obitelji i radu, osobnom standardu socijalnoj i radnoj sigurnosti i pokušati dati na njih odgovore. Tek nakon tako staloženog preispitivanja može se smireno procijeniti tko nudi ispravne odgovore i dosadašnjim ponašanjem jamči najbolja rješenja za većinu njegovih problema. Zato davanjem svoga glasa odgovorno odlučujemo jesmo li za one koji nam nude samo obećanja ili previše odgađaju ono što su obećavali ili su za stvarne promjene.

Vladajuća politička klasa vrha države ne smije samo za sebe zadržati pravo “vladanja”, tj. ovlasti za donošenje zakona, dijeljenje prava bez materijalnih pokrića kao ni dodjeljivanje staleških privilegija, a lokalnim vlastima prepustiti materijalne obveze koje će biti zbog nedostatka novaca prisiljene izmišljati nove terete. Ne smiju nastajati daljnje unutarnje podjele i nejednakosti između bogatijih i siromašnijih a niti se raznim prirezima i doprinosima, a možda i samodoprinosima “zajahati” na gospodarstvo i građane.

Ako se i dalje bude nastavljala politika “neispunjavanja obećanja” i “dijeljenja nade”, a samo s parolama “odgovorno i pouzdano istim putem”, uz naš ironični dodatak: “do burze i natrag” ili “putovnicu u ruke pa van”, dakle bez nade u skoriju bolju budućnost, može se dogoditi da biračko tijelo na slijedećim izborima ipak ovlasti jedan dobar “srp” da počisti nabujali politički korov ili će se opredijeliti da to obavi poput herbicida Paragin “HSP-1861”. Narod kaže: “Živi bili - pa vidjeli!”