U petak i subotu, 8. i 9. lipnja, u Zagrebu Hrvatski centar za strategijska istraživanja organizira međunarodnu konferenciju pod nazivom "NATO - EU i jugoistočna Europa", gdje će vrhunskih dvadesetak svjetskih geostratega pokušati pokazati nove, alternativne poglede za trajno rješenje "vječnog" balkanskog političkog čvora. Ovaj je skup, očekuje se jedan u nizu sličnih svjetskih skupova stručnjaka koji predstoje, organiziranje tzv. Novog Berlinskog kongresa ili, što bi naš sugovornik - dr. Kenneth Allard, bivši pukovnik američke vojske, komentator američke TV mreže NBC, posebni savjetnik Glavnog stožera američke vojske, dekan National war Collegea, koji je 1996. služio "posebnim zadacima" pri 1. oklopnoj diviziju u BiH, nazvao "organiziranjem Daytona 2".

Nisam u cijelosti vidio njegovu izjavu, no, pretpostavljam da je data u povijesnom kontekstu Balkana kao groblja imperija, i kao područja naseljenog toliko različitim nacijama kojima se uvijek upravljalo silom. Sada vidim da se osmišljavaju sasvim drukčije opcije za ovo područje.

Iskreno se nadam da nema takvih planova. U stvarnosti, glavno pitanje nisu unutrašnji odnosi između balkanskih država, neka nova konfederacija, nova Jugoslavija - riječ je o sasvim novoj projekciji - kako razne i sada male balkanske države integrirati u ujedinjenu Europu?

Sviđaju mi se ti izrazi. Upravo o tome ćemo govoriti u Zagrebu jer ovo jest "regija", kako je mi promatramo, opterećena povijesnim zbivanjima, gdje se još uvijek razmišlja u kategorijama "prekograničnih neprijatelja" - a pitanje je kako tu činjenicu transformirati u pitanje potrebne ekonomske integracije.

Kada govorimo o stabilnosti, vidimo propuste daytonskog sporazuma, stoga sada volimo govoriti o potrebi organiziranja "drugog Daytona". Prvi Dayton je uspio u zaustavljanju brutalnog rata, stoga moramo svi biti vrlo zahvalni gospodinu Hoolbrookeu i ostalima iz EU-a zato što je rat zaustavljen, ali, pokazalo se, to ne znači jamstvo da je osiguran mir. Sada je potrebna vodeća uloga SAD-a koja mora, uz UN, biti sponzor tog novog iskoraka, jer pokazalo se da nije bilo adekvatnih rješenja za, primjerice, BiH dok su Europljani četiri godine sami brinuli o tomu. To se međutim ne može postignuti bez "osamostaljivanja" lidera balkanskih država koji moraju "ustati" i nastojati da sami dovedu svoje kuće u red. Sve je, ukratko u ekonomskom napretku. Preduvjet jest - učinkovita, nepotkupljiva državna administracija balkanskih zemalja.

Upravo je to prvi preduvjet stabiliziranja situacije. Iskreno, svjetski političari drže kako to nije jedini svjetski problem. Mi ne možemo još dugo čekati Vaš dogovor, moramo "odbaciti teret".

Još uvijek se odvija borba oko izbora načina kako krenuti naprijed na Balkanu. Washington je trenutačno okupiran promišljanjem strategije za Pacifik, problematizira se budućnost Kine, jer raste problem "novog hladnog rata na Pacifiku", i to je primarni problem vojno-strategijskog promišljanja u Americi. Stoga se mi u SAD-u još borimo oko definiranja našeg sadašnjeg interesa na Balkanu. Meni se čini razumljivim završiti priču oko Balkana, jer samo trošimo sredstva i svoje vojnike na području koje još nije riješeno problema.

Mislim da je to korekto mišljenje. Uz ogradu da je to tako, ako sve, apsolutno sve vladajuće strukture regije shvate da je primarno pitanje poštovanje prava manjina, gdje god da se nalaze. Kad se to postigne, granice će biti puno propusnije. Sada se mnogi na Balkanu pitaju - zašto bih ja bio manjina u tvojoj državi, kad ti možeš biti manjina u mojoj državi?

Nisam baš siguran da je EU na tom putu. Samoodređenje naroda mora imati neka ograničenja. Granica je mogućnost ekonomskog opstanka, a to se odnosi na pitanje Kosova, velike Albanije, odcjepljenja Crne Gore i sl. Pitanje je koliko je EU spreman tu daleko ići. Upravo EU ima ekonomska sredstva da ove stvari dovede u neki red. NATO ovdje mora gledati kako postići vojnu stabilnost, s obzirom na mogućnost osnivanja novih granica. Nemam, osobno još odgovore na ova pitanja, ali u Zagrebu ćemo o tomu razgovarati. Smatram - hvala Bogu na Daytonu, zaustavio je rat, no sada moramo otići korak dalje, jer ovakav "mir" više nije efikasan.

Sada traje unutrašnja debata, između tajnika Powela i tajnika Rumsfelda. Rumsfeld želi vrlo jasno smanjiti teret prisutnosti američkih postrojba na Balkanu, dok Powell smatra kako smo tamo ušli zajedno i zajedno moramo izići. U ovom trenutku Bush još nije na čistu kakva će biti Američka pozicija glede sigurnosti Balkana u 21. stoljeću, ali jasno je da SAD mora voditi taj proces.

Ne znam. Nadam se brzo. Gospodin Bush stiže u svoj prvi europski posjet idućeg tjedna - još uvijek se određuju "ključni igrači" za novu politiku prema Balkanu. Ovaj posjet bit će prva prava prilika za dogovaranje novog balkanskog procesa. Jer činjenica jest - moramo naći rješenja i to ovaj put - prava i dugotrajna!

Od svih Bushovih "igrača", smatram da će tajnik Powell imati glavnu ulogu, zbog svog velikog vojnog i diplomatskog iskustva i utjecaja.

Očekujem da će on imati najveći moralni i stručni dignitet za tu predstojeću ulogu.