Dražen Budiša se stidi. Kaže da se stidi jer su za njegove vlasti u Hrvatskoj ponovo na djelu komunistički metodi. Povod za dramatične ocjene o povratku komunizma promjene su u Slobodnoj Dalmaciji, on ih naziva “udarom kakvih je često bilo u komunizmu”. Zdravko Tomac složio se s Budišinim ocjenama i ustvrdio da on na tom braniku kontra komunizma stoji već godinu dana. Obojica su asistirali tvrdnji da je premijer Ivica Račan, Tomčev stranački drug i višegodišnji suradnik i Budišin prvi koalicijski partner, tvrdi boljševik te da se pod njegovom vlašću Hrvatskoj sprema građanski rat između crnih i crvenih.

Da je riječ o principima, onda se ne bi moglo dogoditi da tek sada ustanu u obranu medijskih sloboda. Budišin stid zbog onoga što se događa novinarima zakasnio je barem deset godina. Ni jednom u proteklom desetljeću lider se liberala nije na tako izričit i oštar način zauzeo za novinare. A u tom vremenu čitave su redakcije izbačene na ulicu, ili se u redakcije upadalo s oružjem. Provedene su masovne čistke i masovna otpuštanja. U Slobodnoj Dalmaciji sada nitko nije ostao bez posla. Nedavne promjene u tom listu samo su pokušaj da se ispravi zločin koji mu je bivša vlast počinila. Budiša se stidi zbog micanja uzurpatora, ekipe koja je bila i ostala rigidni glasnogovornik Tuđmanove politike, dilala je etničku mržnju i servisirala militantnu desnicu. Nije se stidio kad su iz takve Slobodne deseci Ijudi otišli, nije se sjetio solidarizlratl kada je lani dvije trećine novinara tog lista izglasalo nepovjerenje glavnom uredniku.

Bliski mu suradnik Goran Dodig svojedobno je dao legitimitet predaji Slobodne Dalmacije u ruke Miroslava Kutle te pljački i devastaciji tog lista. Najnoviji istup šefa HSLS-a pokazuje njegovu političku, stranačku zainteresiranost za splitski dnevnik, ali pokazuje i to da od njegova liberalizma ništa nije ostalo, da on medije izvan povezanosti s politikom uopće ne vidi.