Hrvatska klizi u izvanredne izbore. Tom se mogućnošću naveliko već barata. Premijer Račan kaže da nije za tu soluciju, ali, ne bude li se moglo vladati možda će to biti jedini izlaz. Na Pantovčaku kod Mesića smatraju da je Hrvatska umorna od izbora, ali, vele, umorna je i od statusa quo. S raznih se strana stvara uvjerenje da su prijevremeni izbori neminovnost. Prognoze najviše dvoje oko onoga kada: na jesen ili na proljeće? Ali predizborne su pripreme de facto otvorene.

Ne postoji ni jedan ozbiljan, racionalan razlog da se, nepune dvije godine nakon uspostavljanja sadašnje vlasti, ponovo izlazi na birališta.

Drugo, izvanredni izbori blokirali bi zemlju na nekoliko dragocjenih mjeseci. Najavljene, neophodne reforme morale bi čekati novu vlast, ili novi mandat. Umjesto nužnog stabiliziranja političkih prilika, zemlja bi se ljuIjala u predizbornoj vrisci. Mogući špekulativni razlozi za brze izbore također su tanki. Aktualna se vlast, nakon skoro dvije godine mandata, ničim ne može pohvaliti.

U prilog prijevremenim izborima govori, u prvom redu, nefunkcioniranje sadašnje vlasti. Odnosi unutar vladajuće šestorke, koja je odlaskom IDS-a postala petorka, maksimalno su zašiljeni. Dogovaranje oko konstituiranja lokalne vlasti pokazuje da se koalicija jedva drži na okupu. Prvi partner premijera Račana, lider HSLS-a, Dražen Budiša, prije dva je dana ustvrdio da se u Hrvatsku vratio olovni komunizam i asistirao je tvrdnji o Račanovom boljševizmu. Odnose u jezgri sadašnje vlasti teško da je moguće popraviti. Nakon novih izbora vladajuća bi se koalicija vjerojatno drugačije slagala. Šef HSS-a Zlatko Tomčić već je najavio da bi Hrvatskom mogao vladati savez njegove stranke sa SDP-om. U igri su razne kombinacije.

Drugo, u situaciji kad vladajuća ekipa puca po šavovima, teško je od nje očekivati da će imati snage za izvlačenje kola iz duboke gospodarske krize i provođenje neizbježnih reformi. Legitimitet vlasti nova bi izborna pobjeda dodatno ojačala, bez te potvrde povlačenje je bolnih poteza vrlo riskantno.

Treće, aktualni vladari možda zaključe da im je s izborima bolje ne čekati: u ovom se trenutku nemaju čime hvaliti, ali, tko zna, narednih mjeseci mogao bi rasti negativni saldo. Lokalni izbori bili su u tom pogledu ozbiljno upozorenje. Vladajuću koaliciju nisu doveli u pitanje, ali su opomena.

Hrvatski se premijer rado poziva na njemački primjer. Kancelar Schroeder na lokalnim je izborima također bilježio pad popularnosti, pa je gubio pokrajinu za pokrajinom. Ali iz razloga koji nisu usporedivi s hrvatskom situacijom. Njegova je vlast startala oštro, odmah s najneugodnijim reformama, sada je najteže prošlo, prvi se rezultati već broje i Schroeder je ponovo u uzletu. Hrvatska je u ništa izgubila godinu i pol dana i najgore tek dolazi. Može Račan sa svojim udarnim timom držati konferencije i grmiti da njegov kabinet katastrofične ocjene o svome radu ne prihvaća. Ali o tome kakve ocjene sljeduju Vladi i ukupnoj vlasti ipak odlučuju građani.