Slobodna Dalmacija: 09. 06. 2001.

KAKO JE POGINUO MIRO BAREŠIĆ

Časnici s dokazima čekaju Ortynskog?

Do opsežne i detaljne istrage na rasvjetljavanju svih okolnosti pogibije Mira Barešića, hrvatskog emigranta i domoljuba, 31. srpnja 1991. godine u Miranjima kod Benkovca, koju je posebnom predstavkom adresiranom Uredu predsjednika, ministrima obrane i unutarnjih poslova te saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost prije godinu dana zatražila grupa časnika HV-a iz Šibenika, do sada nije došlo. Da se na tom slučaju počelo raditi, barem na lokalnoj razini, naime, sigurno bi i bez posebne provjere znao Ivan Galović, županijski državni odvjetnik u Zadru, koji bi trebao biti mjesno nadležan. Državni odvjetnik Galović, međutim, nije sa sigurnošću mogao kazati postoji li uopće ikakva osnova za pokretanje istrage o Barešićevoj smrti.

Barešić se, inače, kao poznati hrvatski emigrant priključio obrani Hrvatske od srpske agresije i odmah bio raspoređen u vojne formacije za zahtjevnije zadatke pod ingerencijom jednog od čelnih ljudi MO Josipa Perkovića. Na jednom od takvih diverzantskih zadataka u zaleđu Benkovca je i poginuo. Od prvog saznanja da se to dogodilo počele su spekulacije i različite verzije pogibije. U potpunoj suprotnosti s onom službenom.

Jedna od takvih verzija pojavila se ovih dana, a vezana je uz postojanje navodno originalnih dokumenata pronađenih poslije rata u Kninu, Benkovcu i Obrovcu. Prema njima tijelo Mira Barešića su pronašli pastiri u Miranjima Donjim, a opsežni fotoelaborat koji su »krajišnici« potom sačinili upućuje na usmrćivanje od prostrijelne rane u leđa. Taj elaborat s pripadajućom dokumentacijom posjeduju, navodno, neki djelatni časnici Ministarstva obrane, a voljni su cijeli spis, ako otvori istragu, ustupiti Radovanu Ortynskom, državnom odvjetniku RH.

Nova, neslužbena i teško potvrdiva priča kazuje kako na zagrebačkom groblju Mirogoj nisu pokopani posmrtni ostaci Mira Barešića nego nepoznate osobe, što bi potvrdila i DNK analiza. To, čini se, ponovno proizlazi iz srpskih dokumenata. Tijelo je njihova strana našla u Miranjima Donjim, predvečer istog dana kada je obavljena razmjena poginulih između hrvatske i njihove strane.

Uvijek se, inače, i u svim pričama provlačila sumnja u to da je Barešić stradao onako kako je službeno utvrđeno. Gotovo sve su se bazirale na tvrdnjama da je emigrant sa švedskom putovnicom skončao od hrvatske ruke. Učestalo su se spominjala i imena njihovih suboraca. Tako je 1995. godine Đuro Župan, bivši pomoćnik načelnika Odjela za zaštitu Predsjednika Republike, javno ustvrdio kako "Miro Barešić nije poginuo u okršaju s četnicima nego je likvidiran u smišljenoj zavjeri" te da smatra "svojom obvezom razbiti maglu oko slučaja likvidacije Mira Barešića bez obzira na cijenu" ("Globus" od 3. ožujka 1995.).

Ta "magla" koju spominje Župan, međutim, nije razbijena pa će i Vice Vukojević 2. kolovoza 1996. godine za naš list izjaviti da istraga o okolnostima Barešićeve pogibije nije gotova. Napominje uz to da je Barešić uza sebe imao "apsolutno provjerene osobe koje su posebno birane".

No je li to zaista slučaj kada te osobe ni osam godina poslije pogibije suborca, odnosno 1999., nisu uspjele razriješiti misterij. Saborski zastupnik Drago Krpina, naime, upozorio je prije dvije godine kako bi bilo "važno zbog obitelji Mira Barešića da mjerodavne državne institucije utvrde sve moguće pojedinosti oko tog događaja" ("Večernji list" od 8. kolovoza 1999.).

Ne bi li sad zaista bilo vrijeme da se ona "Županova magla" ipak razagna...